U televizijskoj emisiji voditelj je pitao svoga gosta, inače milionera: ”Koji je najsretniji momenat u vašem životu?”
Milioner je odgovorio: ”Jednog dana prijatelj me zamolio da pomognem u kupovini invalidskih kolica za grupu hendikepirane djece. I ja sam odmah donirao sredstva da se kupe kolica, ali je moj prijatelj insistirao da pođem sa njim i da lično uručim svoj poklon djeci s invaliditetom. Poslušao sam ga. Otišao sam sa njim i poklonio djeci kolica i vidio sam neopisivu radost na licima djece, koja su počela voziti kolica u svim smjerovima smijući se i radujući kao da su u zabavnom parku.
Ali ono što mi je posebno unijelo radost i sreću u srce je to što se jedno od djece, u trenutku kad sam želio da odem, bukvalno prilijepilo za moju nogu, i držalo me čvrsto za nogu dok je njegov dječiji pogled bio usmjeren i fokusiran na moje lice. Sagnuo sam se i pitao ga: ”Želiš li nešto drugo od mene prije nego što odem, sine?”
Njegov odgovor je bio zapanjujući; iz tog odgovora naučio sam značenje istinske sreće i on je u potpunosti promijenio moj život.
Rekao mi je: ”Želim dobro zapamtiti tvoje crte lica kako bih te prepoznao kad se sretnemo u Džennetu da ti se još jednom zahvalim pred Allahom, dželle šanuhu.”
Dječakove riječi su me potresle iz temelja i ganule do suza, i tada sam saznao pravo značenje sadake i kako ona ima divne učinke u čovjekovom životu.”