PRIJAVA
Prijatelju moj, rođeni moj. Sigurno se trzneš na svaki jači zvuk ili te jeza obuzme kada čuješ sirene hitne pomoći. Možda te mučnina spopadne ujutru dok čitaš vijesti iz daleke Šri Lanke i razmišljaš da li bi ti lakša smrt bila od Covid-a 19 ili ruske nuklearne bojeve glave. Možda te potrese i kakva zajedljiva opaska sa nekog teferića iz domaće glavurde nekog od dušmana ove lijepe zemlje.
Svi viču: „Opasnost je, propast je, svijet propada i nema nam spasa“. I šta ćeš hudan, da bi se spasio od Sudnjeg dana spakuješ kofere i – pravac u Njemačku.
A da ti samo daju prostora da odahneš i razmisliš, brzo bi shvatio da je svo zadovoljstvo ili ogorčenost stvar znanja usmjeravanja svoje pažnje – ka relativnom stalno prolaznom ili ka apsolutnom uvijek postojanom od ovoga svijeta. I da je jednostavnost istinska mudrost. Živjeti jednostavno znači vladati sobom.
Kada si bio dijete, to si savršeno znao bez i da si znao ijednu riječ. Plakao si zbog prave stvari i smijao se zbog prave stvari. A ipak si uvijek bio duboko bezbrižan. Danas ne plačeš mnogo ali te podzemna struja podmukle tjeskobe stalno pritiskuje jer ti kradu pažnju. Svi hoće dio tvoje pažnje. Ljudi iz sebičnosti, a šejtan zbog svoje naravi.
Zato, sljedeći put kad te pokušaju porobiti strahom da ti oduzmu moć rasuđivanja, ti usmjeri pažnju na pupoljak kad u proljeće cvate ili osluškuj – možda postaneš svjestan lupanja vlastitog srca kako neumorno i savršeno obavlja milion funkcija održavajući te u životu, a da se ti baš nešto tu i ne pitaš. Pa uspori malo.
Vidjet ćeš kako svjesno usmjeravanje pažnje jednom malom detalju zakonitosti Zakonodavca moćno razbija iluziju visokih politika i zakrmljenih ideologija. Odjednom prestaješ da preživljavaš, i počinješ da živiš. Jer u ovoj krhkoj stvarnosti svaki Božiji znak ti okolo tebe šapuće – uspori čovječe, sve je pod kontrolom.
Autor: A. Dž.
