PRIJAVA
Na prvi pogled, Marinaleda se previše ne razlikuje od ostalih gradića Andaluziji. Smješten u slikovitoj dolini Kampina, okružuju ga zeleni brežuljci, nepregledne plantaže maslina i zlatna polja pšenice. Grad je lijep, miran i tipičan za gradove iz najsiromašnije i najjužnije španske pokrajine. Uz sve to, ovo je demokratsko, anti-kapitalističko mjesto čiji gradonačelnik Manuel Sanchez Gordilo promoviše krađu.
Historija grada seže daleko u doba neolitika, oko 5000 godina unazad. Na ovom području osjeća se prisutnost Rimljana, prvenstveno iz razloga što se ovdje uspješno uzgajala vinova loza i masline koje je Rim bukvalno gutao u velikim količinama. Isto tako vidljiva je i prisutnost Osmanlija naročito u gastronomiji i arhitekturi.
Tokom 18. vijeka ovdje su se nalazili feudalni posjedi, a mase ljudi dolazile su ovdje kako bi radili na nepreglednim plantažama i posjedima. Industrijalizacija tokom 20. vijek dovela je do masovnog iseljavanja stanovništva u industrijska središta i u okolne države.
Danas je priča drugačija. Kada je 2008. krenula ekonomska kriza, gradonačelnik je iskoristio priliku i zaradio nadimak “španski Robin Hud”.
Kako? Jednostavno. Organizovao je proteste protiv velikih trgovačkih centara tokom kojih su učesnici punili kolica namirnicama kao što su ulje, riža i pasulj kako bi ih odnijeli ulokalnu banku hrane, a sve to dok su zaposleni u marketima samo bespomoćno stajali i gledali. Kada su ga pitali zašto je to učinio, gradonačelnik je izjavio da ovo nije bila krađa već akt neposlušnosti.
Prema njegovim riječima, hrana treba da bude pravo svih ljudi, a ne samo privilegija bogatih i nešto što služi špekulantima za zaradu.
Samo u ovoj regiji Španije postoji ukupno 690000 praznih imanja i kuća koje su banke za vrijeme krize zaplijenile. Ali, u Marinaledu situacija je nešto drugačija.
Ovdje, ako želite graditi kuću, učinićete to besplatno. Materijal i radnike omogućava gradska uprava, a graditi možete kuće do 192 metara kvadratnih površine.
Sve što kao vlasnik morate da radite, jeste da do kraja života plaćate 15 eura mjesečno te potpisati ugovor u kojem navodite da ste saglasni da se kuća ne može prodati zbog privatne zarade.
Kada se u Andaluziji nezaposlenost kretala oko 30 posto, a kod mladih osoba oko 50, u Marinaledi, koja ima populaciju od oko 2700 stanovnika, nije bilo nezaposlenih. Kako?
Rješenje je pronađeno u poljoprivrednoj zadruzi u kojoj svi radnici zarađuju istu platu od 1200 eura mjesečno. Nema razlike između upravitelja i berača maslina. Svi dobijaju isto.
Prema njegovim riječima, hrana treba da bude pravo svih ljudi, a ne samo privilegija bogatih i nešto što služi špekulantima za zaradu.
Samo u ovoj regiji Španije postoji ukupno 690000 praznih imanja i kuća koje su banke za vrijeme krize zaplijenile. Ali, u Marinaledu situacija je nešto drugačija.
Ovdje, ako želite graditi kuću, učinićete to besplatno. Materijal i radnike omogućava gradska uprava, a graditi možete kuće do 192 metara kvadratnih površine.
Sve što kao vlasnik morate da radite, jeste da do kraja života plaćate 15 eura mjesečno te potpisati ugovor u kojem navodite da ste saglasni da se kuća ne može prodati zbog privatne zarade.
Kada se u Andaluziji nezaposlenost kretala oko 30 posto, a kod mladih osoba oko 50, u Marinaledi, koja ima populaciju od oko 2700 stanovnika, nije bilo nezaposlenih. Kako?
Rješenje je pronađeno u poljoprivrednoj zadruzi u kojoj svi radnici zarađuju istu platu od 1200 eura mjesečno. Nema razlike između upravitelja i berača maslina. Svi dobijaju isto.
