PRIJAVA
Prema dosad objavljenim podacima, na posljednjim općim izborima u Bosni i Hercegovini glasalo je oko 42 posto registrovanih birača. Taj podatak treba biti upozorenje i političarima i društvu: veliki dio biračkog tijela nije učestvovao u odlučivanju o vlasti koja će donositi odluke u njegovo ime.
Ipak, bilo bi nepravedno svakog ko nije glasao proglasiti nezainteresovanim ili neodgovornim. Iza neizlaska mogu stajati razočaranje, život u inostranstvu, zdravstvene i praktične prepreke, ali i uvjerenje da među ponuđenim kandidatima nema nikoga vrijednog povjerenja. Broj registrovanih birača također nije isto što i broj ljudi koji stvarno žive u zemlji, pa ni službena izlaznost ne govori cijelu priču.
Ali ta ograda ne smije postati izgovor da problem zanemarimo.
Zašto građani odustaju?
Mogući razlozi nisu teško prepoznatljivi: ponavljanje istih obećanja, sumnje u zapošljavanje preko stranačkih veza, nezadovoljstvo javnim uslugama i osjećaj da politička odgovornost završava čim se prebroje glasovi. Kada građanin godinama sluša o boljem životu, a teško vidi poboljšanje u vlastitoj svakodnevici, razočaranje može prerasti u odustajanje.
Dio birača možda ne prepoznaje dovoljno uvjerljivu alternativu. Drugi su umorni od kampanja u kojima se više govori o protivnicima i strahovima nego o konkretnim rješenjima. Treći vjeruju da je rezultat unaprijed određen i da njihov pojedinačni glas nema težinu.
To su moguća objašnjenja, a ne utvrđeni razlozi svakog birača koji je ostao kod kuće. Ipak, političari bi ih morali ozbiljno razmotriti. Povjerenje se ne vraća pozivima na patriotizam nekoliko dana pred izbore, nego odgovornim radom između dva glasanja.
Neizlazak ima posljedice
Rečenica „svi su isti“ može izraziti opravdano razočaranje, ali teško može biti početak promjene. Ako ne biramo, odluku prepuštamo onima koji biraju.
Glasovi građana koji ostanu kod kuće ne pretvaraju se u mandate protesta. Mandati se dijele na osnovu glasova onih koji su izašli. Zato apstinencija može pogodovati političkim organizacijama koje imaju disciplinovano biračko tijelo i sposobnost da ga redovno mobiliziraju.
Možemo biti nezadovoljni ponudom, ali vlast će biti izabrana i bez našeg učešća. Njene odluke će se potom odnositi i na nas.
Mladi, vaš život je na dnevnom redu
Mladima posebno želim poručiti: politika već učestvuje u vašem životu, čak i kada vi ne učestvujete u politici.
Odluke o obrazovanju, stipendijama, javnom prijevozu, zapošljavanju, stanovanju i podršci mladim porodicama nisu daleke teme. One određuju koliko će vam biti teško završiti školovanje, pronaći posao i izgraditi samostalan život.
Vaša budućnost zaslužuje više od toga da bude sporedna tema kampanje. Ali da biste zahtijevali da vas vlast ozbiljno shvati, potrebno je da koristite mogućnosti koje imate: da glasate, postavljate pitanja, organizujete se i pratite šta izabrani ljudi rade.
Ne morate slijepo vjerovati nijednoj stranci. Provjerite kandidate. Pogledajte njihov dosadašnji rad. Tražite konkretne odgovore i uporedite obećanja s nadležnostima funkcije za koju se kandiduju. Dajte povjerenje onome čiji rad i program smatrate najboljim — i budite spremni to povjerenje povući ako ga iznevjeri.
Glasanje nije garancija da će se sve promijeniti. Ono je jedan od načina da utječete na to ko dobija priliku da odlučuje.
Odgovornost traje i poslije izbora
Ni građanska odgovornost ne završava ubacivanjem listića u kutiju. Izabranu vlast treba pratiti, pitati i kritizirati. Treba tražiti obrazloženja za odluke, pratiti trošenje javnog novca i podsjećati na obećanja.
Jednako tako, odgovornost za slabu izlaznost ne može se prebaciti samo na građane. Stranke moraju ponuditi ljude i programe koji ulijevaju povjerenje, a institucije omogućiti pristupačan, transparentan i vjerodostojan izborni proces.
Bosni i Hercegovini trebaju građani koji razumiju da imaju pravo zahtijevati više. Posebno joj trebaju mladi koji neće prihvatiti da njihovu budućnost određuju bez njih.
Najgori izbor je ne izaći na izbore. Jer i kada ne glasamo, neko će biti izabran — i odlučivat će o našem životu.
