PRIJAVA
Bosna i Hercegovina, zemlja neograničenih mogućnosti i još neograničenijih apsurda, ponovo je dokazala da zna kome treba pomoći u teškim vremenima.
Na 92. redovnoj sjednici, Vijeće ministara BiH usvojilo je nacrt budžeta institucija BiH za 2025. godinu – a u njemu i odredbu o jednokratnoj pomoći zaposlenima u državnim institucijama u iznosu od 1.000 KM.
Da, dobro ste pročitali.
Hiljadu konvertibilnih maraka za svakog budžetliju – jer život državnog službenika nije lak. Treba izdržati sve te sastanke, besane noći provedene u gledanju u plafon tokom pauze, te neizvjesnost oko toga hoće li kafa u zgradi biti domaća ili instant.
Dok oni dobijaju po 1.000 KM „pomoći“, država se prošle godine sjetila i svojih penzionera, najugroženije kategorije stanovništva.
Njima je, u plemenitom naletu empatije, isplaćeno 50 KM jednokratne pomoći.
Da se malo osjete važnima.
Da mogu bar jednom godišnje kupiti kilogram mesa i računati da su „dobro prošli“.
Dakle, prema državnoj logici:
1 budžetlija vrijedi kao 20 penzionera.
Jer on ipak nosi državu na ramenima, dok penzioner samo podsjeća da je ta ista država nekad nešto značila.
U međuvremenu, dok se „najugroženijima“ u državnim institucijama dijeli po hiljadu maraka, u nacrtu budžeta nema više ni stavke za finansiranje kulturnih institucija. Jer, kome još treba kultura kad imamo excel tabele, dnevnike rada i zapisnike sa sjednica?
Zanimljivo je i da se već sada planira da iduće godine jednokratna pomoć bude 1.200 KM. Dakle, inflacija brige raste iz godine u godinu!
Možda do 2030. godine dođemo i do 2.000 KM po glavi činovnika – taman kad hljeb bude 10 KM, a penzionerima ponovo „velikodušno“ daju po 30 KM za uspomenu.
Svi koji sumnjaju u ovu odluku jednostavno ne razumiju duboku filozofiju domaće politike:
“Ko drži pečat – taj je sirotinja.”
A dok država dijeli nagrade sama sebi, penzioneri, radnici i nezaposleni mogu samo mirno gledati – jer aplauz je, za razliku od pomoći, još uvijek besplatan.
