PRIJAVA
Piše: sci. Rifat Redžović
Pojačanono, sinhronizirano, otvoreno i grubo kidisanje na suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine u posljednje vrijeme nameće pitanje zbog čega se to dešava i zbog čega se svakodnevno ta hajka sprovodi? Je li hiljadu puta ponovljena laž istisnula realnost i istinu koja se odnosi na suverenost Bosne i Hercegovine i nemogućnost da se bilo kakav teritorijalni gubitak, ni na koji način, ne može ostvariti bez već viđenog načina devedesetih godina? Kontinuirani nasrtaji na državu u kojoj se desio genocid nad narodom koji doživljava Bosnu i Hercegovinu svojom državom, narodom koji uistinu jeste čuvar bosanskohercegovačke historije, kulture i tradicije, narodom koji dijeli najplemenitije evropske vrijednosti jeste fenomen koji će se proučavati dugo godina iz razloga što su taj narod i ta država ostavljeni na cjedilu da sami prkose naletima anticivilizirajućeg i barbarskog nasrtaja na sve ono što se označava progresivnim, pravednim, humanim i univerzalnim idejama ljudskoga roda. Da stvar bude paradoksalnija primjećujemo da agresorske formacije tu svoju agresivnost crpe, pored svoje šovinističke ideologije, i iz dokumenta koji bi trebao biti najviši zakonodavni akt u Bosni i Hercegovini, iz Ustava Bosne i Hercegovine koji su osmislili svjetski pravni eksperti u Dejtonu i koji trenutno ide „na ruku“ separatističkim elementima u državi. Zahvaljujući tom i takvom ustavu, Bosnu i Hercegovinu pokušavaju razbiti isti oni koji je nisu mogli razbiti ratnim dejstvima a sada je pokušavaju urušiti raznim manipulacijama, spekulacijama, prljavim igrama i igrama bez granica, misleći da se čuvari Bosne i Hercegovine ne mogu dobro snaći u mirnodopskim uvjetima. Oholost agresorskih politika stimulira se i u pasivnosti međunarodne zajednice i njenog Visokog predstavnika koji ne koristi bonske ovlasti i ne sankcionira aktere i agitatore mržnje i secesionizma. Toliko je antidržavni diskurs u redovima bosanskih Srba i Hrvata zavladao da im je sve teže ukazati na zablude u koje su ih dovele šovinističke politike iz Beograda i Zagreba, da se Bosna i Hercegovina ne može dijeliti ali da se Ustav Bosne i Hercegovine može promijeniti i da će na tom pitanju bosanskohercegovačka patriotska većina insistirati. Navodno nezadovoljstvo većine pripadnika dva konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini smatra da se na osnovu ovako neefikasnog ustava može iživljavati nad većinom stanovnika Bosne i Hercegovine koja vjeruje u historijske činjenice, u demokratske principe, u objektivno sagledavanje stvari koje navodi na ishod da se Bosna i Hercegovina treba i može ustrojiti kao građanska država.
Bosni i Hercegovini je potreban ustav koji ne pruža mogućnost različitog tumačenja, već ustav koji jasno definira stvari i nalaže da se prema njemu svi moraju ophoditi kao integrativnom dokumentu. Ako se gospodi secesionistima iz Bosne i Hercegovine i njihovim mentorima iz Beograda i Zagreba ne sviđa ustavno rješenje koje je trenutno na snazi, evo, ne sviđa se ni nama koji činimo ogromnu većinu u državi. Hajde da mijenjamo ustav, hajde da se po ugledu na ustave Republike Srbije i Republike Hrvatske isti takav ustav prihvati i u Bosni i Hercegovini koji bi je odredio kao državu jednog naroda i ostalih naroda koji u njoj žive i koji bi imali prava nacionalnih manjina. Demokratija ne bi bila demokratija ako u opticaju nema više prijedloga, ideja, rješenja! Znajući da je dejtonski ustav prolazan, znajući da je nakaradan, probosanske snage koje čine najmanje dvije trećine stanovništva ovaj teror manjine ne želi više tolerirati i uskoro će zatražiti novu i pravedniju ustavnu kreaciju. Tačno je i to da je dejtonski sporazum mogao biti i lošiji … mogao je, ali ne puno lošiji. Jedino lošije političko uređenje jedne evropske zemlje s hiljadugodišnjom političko-pravnom tradicijom moglo se ustavotvoriti nekakvim neoaparthejdskim ustavom koji bi legitimirao vladavinu manjine nad većinom što sada imamo slučaj u Bosni i Hercegovini. Ta tiranija manjine nad većinom je neosporna činjenica i niko pred njom ne može i ne smije zatvarati oči tražeći nekakva trivijalna objašnjenja koja se, navodno, zasnivaju na nekakvoj „bosanskoj specifičnosti“ koja daje za pravo da manjina uslovljava. Naravno da svaka država ima svoje specifičnosti i da se vodi računa o onim bitnim specifičnostima, a ne nekakvim nebitnim koje se potenciraju i koje imaju sekundaran značaj. Često se protivnici Bosne i Hercegovine u njenom pokušaju negiranja upravo vezuju za nekakve nebitne stvari koje ističu kao najbitnije. Najbitnija bosanska specifičnost se odnosi, i to se nikako ne smije zanemarivati, na neraskidivu vezu Bosne i Bošnjaka kao odnosu potpune uslovljenosti. U ovom tekstu tvrdimo da se u Bosni i Hercegovini ne poštuju demokratska prava i da Bosna i Hercegovina nije demokratska država. Ni jedan argument u političko-pravnoj praksi ne može nadvladati osnovni demokratski princip – princip većine na kojem se zasniva demokratija. Svi ostali oblici političkog uređenja koji se ne zasnivaju na ovome principu nisu i nikako ne mogu biti demokratska i slobodna društva. Agresorske ideologije naših susjeda misle zaobići princip većine u Bosni i Hercegovini, a koji vlada i kod njih i u naprednim demokratijama, kao nekakvu sitnicu koja nije bitna i da ga mogu beskrajno zaobilaziti. Autori dejtonskog ustava, jednostavno, ne znamo iz kojih razloga, nisu htjeli ustavotvoriti Republiku Bosnu i Hercegovinu kao demokratsku državu na principima koji su jasni i nedvosmisleni i na osnovu kojih se država određuje kao suveren unutar svojih granica. Odrediti Bosnu i Hercegovinu kao državu konstitutivnih naroda a ne njenih građana je neviđeni presedan u situaciji kada su dva „konstitutivna“ naroda u Bosni i Hercegovini ratovala protiv sopstvene države koju je branio treći konstitutivni narod. Dati nekome epitet konstituensa u jednoj državi jeste priznanje i garant da će se na plećima tog konstituensa država u svakome trenutku moći da osloni i to je logično stanovište. Međutim, imati situaciju koja konstitutivnost poistovjećuje s diskonstituivnošću jeste neviđen presedan koji ne može niti jedna racionalna i zdravorazumska škola mišljenja komentirati. Ovi, po Dejtonu, „konstitutivni elementi“ misle da je prioritetan zadatak konstituivnosti razvaliti nešto. Djelovanje konstituenasa kao antikonstituenasa je potpuna nelogičnost za sav normalan svijet i jedino je prihvatljiva agresorima na Bosnu i Hercegovinu, fašistima i genocidašima koji bi i dalje da porobljavaju. Većina Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini potpomognuta radikalizmom iz Srbije i Hrvatske djeluju diskonstitutivno u konstitutivnosti tako da se ukazuje nedvosmislena potreba kreiranja novog ustava koji bi „jednostavnije“ objasnio šta znači konstitutivna država koja se zasniva na logičnim i patriotskim principima.
Bosni i Hercegovini treba ustav koji bi je uredio ili kao nacionalnu ili kao građansku državu. Obzirom da su Bošnjaci većinski narod u Bosni i Hercegovini i da ih trenutno ima blizu 60% s tendencijom rasta tog procenta i da se u njihovom državotvorno-historijskom ethosu nalazi Bosna, prirodno je da se Bosna i Hercegovina ustavno ustroji kao nacionalna država Bošnjaka i ostalih naroda koji u njoj žive. I pored tog neospornog demokratskog prava, prava većine, koje pripada probosanskoj struji, secesionisti hrle u nebulozne avanture opijeni agresorskim narativima o navodno „ničijoj zemlji“ koju treba uništiti. Svjesni svoje uloge i „većinskog vlasništva“ u Bosni i Hercegovini koju su stoljećima čuvali i sačuvali, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini, za razliku od većinskih naroda u Srbiji i Hrvatskoj, nude rješenje Bosne i Hercegovine kao građanske gržave.
