Uzroci i posljedice zagađenja zraka

Zagađenje je ljudskim faktorom uzrokovano unošenje tvari ili energije u okoliš koje uzrokuje štetne posljedice za živa bića i za ljudsko zdravlje, onemogućuje ili ometa tradicionalne ljudske aktivnosti, smanjuje kvalitet zraka, vode ili tla, te općenito smanjuje opću ili estetsku vrijednost prirodnih ekosistema ili izvora dobara.

Prema Europskoj direktivi o integriranom sprječavanju zagađenja  i  kontrolu  (IPPC)  (EC, 1996), mogu se izdvojiti sljedeće kategorije potencijalno zagađujućih aktivnosti:

1. energetska industrija;
2. proizvodnja i prerada metala;
3. mineralna industrija;
4. hemijska industrija i hemijska postrojenja;
5. otpad i upravljanje
6. poljoprivreda
7. saobraćaj i
8. ostale aktivnosti (koje uključuju proizvodnju papira i kartona, proizvodnja vlakana ili tekstila, štavljenje kože, klaonice,  postrojenja  koja  koriste  organska  otapala  i proizvodnja ugljika ili grafita).

Industrijski način života izvor je  većine  zagađenja  okoline.  Otrovne  hemikalije  proizvode  se kada  sagorijevamo  ugljen  kako  bismo  proizveli  električnu  energiju  i  kada  putujemo  u vozilima na benzin ili dizel. Hemijska, rudarska i poljoprivredna industrija također proizvode zagađenje zraka, kao i odlagališta otpada.

U  Skoplju  oko  30%  loše  kvalitete  zraka dolazi iz peći na drva koje su stanovnici prisiljeni koristiti, jer su jeftinije od centralnog grijanja. Iako su posljednjih godina stope zagađenja u zatvorenom uglavnom ostale iste, zagađenje na  otvorenom ubrzano raste kako se industrije šire, a sve više ljudi  koristi automobile.

Zagađivači zraka emitiraju se iz niza umjetnih i prirodnih izvora, uključujući:

• izgaranje fosilnih goriva u proizvodnji električne energije, prometu, industriji  i kućanstvima;
• industrijski procesi i upotreba otapala, u hemijskoj i rudarskoj industriji;
• poljoprivreda;
• obrada otpada;
• prirodni izvori, uključujući vulkanske  erupcije,  vjetrom  odnesenu  prašinu,  sprej  morske  soli i emisije hlapljivih organskih spojeva iz biljaka. 

Saobraćaj u svijetu, a i u Europi je odgovaran za veliki dio zagađenja, posebno zagađenje zraka

Transport je jedan od glavnih izvora onečišćenja zraka, za koji su čvrsto utvrđeni dokazi o izravnim učincima na smrtnost, kao i na respiratorne i kardiovaskularne bolesti. Godišnje se u evropskoj regiji SZO dogodi oko 100  000  prijevremenih  smrtnih slučajeva odraslih osoba koje se mogu pripisati  zagađenju  zraka.  Značajan  dio  ovog  tereta čine emisije iz cestovnog  prometa.  Otprilike  40   milijona  ljudi  u  115  najvećih  gradova Europske unije (EU) izloženo je zraku koji premašuje smjernice  za  kvalitet  zraka.

Djeca koja žive u blizini cesta s  prometom  teških  vozila  imaju  dvostruko veći rizik od respiratornih problema  od  one  koja  žive  u  blizini  manje  zakrčenih ulica.

Jedna  od glavnih komponenata Zemljinih  međusobno  ovisnih  fizičkih  sistema  je atmosfera. Atmosfera  su  slojevi plinova   koji   okružuju   planetu   ili   neko   drugo   nebesko tijelo. Zemljina atmosfera sastoji se od oko  78%  azota,  21%  kisika  i  jedan  posto  ostalih plinova.

Ti se plinovi nalaze u slojevima (troposfera, stratosfera, mezosfera, termosfera i egzosfera) definirane jedinstvenim karakteristikama poput temperature  i  pritiska.  Atmosfera  štiti život na zemlji štiteći ga od dolazećeg ultraljubičastog (UV) zračenja, održavajući toplinu planete izolacijom i sprečavajući ekstreme između dnevnih i noćnih temperatura.

 Atmosfera     je     podijeljena    u    pet    različitih     slojeva,     na      temelju      temperature. Sloj najbliži površini Zemlje je troposfera koja se proteže na oko sedam i 15 kilometara od površine. Temperature u troposferi opadaju s visinom.

Stratosfera je sljedeći sloj iz Zemljine površine. Doseže od vrha troposfere, koja se naziva tropopauza, do visine od približno 50 kilometara. Temperature u stratosferi rastu s nadmorskom visinom. Vrh stratosfere naziva se stratopauza.

Iznad toga je mezosfera koja doseže oko 85 kilometara  iznad  Zemljine  površine. Temperature  se u visini mezosfere smanjuju. Zapravo su najhladnije temperature u atmosferi blizu vrha mezosfere – oko -90 ° C (-130 ° F).

Termosfera se nalazi iznad mezopauza i dopire do  oko  600  kilometara.  O  termosferi se  ne zna mnogo, osim da temperature rastu s nadmorskom visinom. Sunčevo zračenje čini gornja područja termosfere vrlo vrućim, dosežući temperature do 2.000 ° C (3.600 ° F).

Najviši sloj koji se stapa s onim što se smatra svemirom je egzosfera.

Zagađenje zraka sastoji se od hemikalija ili čestica u zraku koje mogu naštetiti zdravlju ljudi, životinja i biljaka.  Zagađivači u  zraku  imaju  mnogo  oblika. To  mogu biti  plinovi,  čvrste čestice ili kapljice tekućine.

Bilans i registar emisija u zrak se rade za slijedeće zagađujuće materije:

• sumpor dioksid
• nitro okside
• ugljen-dioksid
• ugljen monoksid
• amonijak
• metan
• nemetanske ugljenvodonike
• benzen
• PM10

Što se  tiče  zagađenja zraka u Bosni i Hercegovini, gradovi u Bosni i Hercegovini se suočavaju  s visokim ambijentalnim koncentracijama   po  zdravlje  štetnih,  sitnih  čestica  koje  zagađuju zrak. Stanovnici Sarajeva, Tuzle i Zenice žive u najzagađenijim gradovima u Europi, a nekim danima, kako pokazuju mjerenja, i u svijetu. 

U  subotu  11.  januara   2020.  Sarajevo je  proglašeno najzagađenijim gradom u svijetu, prema podacima portala AirVisual.

Izloženost česticama PM2.5 je opasna po  ljudsko  zdravlje,  jer  te  čestice  zadiru  duboko u pluća i krvotok, izazivajući bolest i smrt. U BiH prosječne godišnje ambijentalne koncentracije PM2.5 često višestruko prelaze gornje dozvoljene granice po bh. standardnima kvaliteta zraka (20 µg/m3) i po smjernicama Svjetske zdravstvene  organizacije (SZO) o vrijednostima kvaliteta zraka (10 µg/m3).

Ovaj izvještaj procjenjuje  da  u  BiH  od  posljedica  izloženosti  ambijentalnom  zagađenju  zraka s PM2.5 svake godine prerano umre oko 3.300 ljudi.

mislioprirodi.ba/Emina Sultanović