PRIJAVA
Rijeke Neretva i Buna nadomak Mostara stvaraju prirodni fenomen karakterističan samo za ovaj dio Bosne i Hercegovine, prepoznatljiv po sedrenim vodopadima – Bunske kanale.
Nevladine organizacije s juga Bosne i Hercegovine osujetile su plan nekoliko kompanija da na zaštićenom području Bunskih kanala kod Mostara grade male hidroelektrane. U njihovu korist presudio je i Kantonalni sud u Sarajevu koji je poništio okolinske dozvole za građenje elektrana. Međutim, borba se se nastavlja, jer su investitori tražili ponovno izdavanje dozvole.
„Ovo je zaštićeno područje, po više osnova. U ribarskoj osnovi ovo je prirodno plodište i matište endemskih vrsta riba. Sami kanali i korito Neretve je zaštićeno područje po trećoj kategoriji. Ušće rijeke Bune je zaštićeno područje“, kaže Oliver Arapović, predsjednik ekološkog udruženja „Majski cvijet“.
I dok jedni u ovom vide ljepotu, drugi vide moguću dobit. Pojedine kompanije ne odustaju od plana da ovdje grade male hidoelektrane. To bi nanijelo nemjerljive štete, tvrde u ekološkim udruženjima.
„Migracije i endemske vrste riba koje idu na svoj matični mrijest u rijeku Bunu ne bi imale šanse da prođu. Tu bi bili veliki betonski zidovi. Veći nego što je sada voda”, govori Arapović.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma, ranije je investitoru odobrilo okolinsku dozvolu. Ipak, nju je poništio Kantonalni sud u Sarajevu. No, investitor nije odustao od cilja da na Bunskim kanalima gradi male hidroelektrane i opet je pokrenuo zahtjev za dozvolu.
„Njima treba potpuno novi zahtjev. Trebaju dopuniti studiju, sve to što su tražili eksperti. Onda bi trebalo provesti javnu raspravu i pozvati sve zainteresirane strane. I ukoliko se svi slažu, onda može doći do izdavanja dozvole. Ukoliko se ne slažu, ne može se ni izdati“, navodi Edita Đapo, ministrica okoliša i turizma Federacije BiH.
Ekološka udruženja su zahtijevala od Ministarstva zaštite okoliša HN kantona da Bunske kanale uvrste u registar zaštićenih dijelova prirode na nivou kantona.
„Budući da nije uspostavljen registar takvih područja niti na nivou Federacije, samim tim ni na nivou kantona, Ministarstvo u tom kontekstu nije moglo pozitivno odgovoriti na zahtjev udruženja. Ali, Ministarstvo je jasno navelo da je to područje još 1970. godine tadašnjim zakonima proglašeno zaštićenim prostorom. Budući da se takvi zakoni konzumiraju i danas, onda se, po toj logici, može smatrati da je to zaštićeni prostor i da tu nije dozvoljena nikakva gradnja“, kaže Pero Pavlović, glasnogovornik Vlade HN kantona.
Sama činjenica da se uopće pojavila mogućnost gradnje mini hidroelektrana na zaštićenom području povlači i pitanje odgovornosti onih koji izdaju dozvole za građenje. Aktivisti i ekološka udruženja kažu da neće odustati od svojih ciljeva. No, jednaku poruku šalju i oni koji bi na ovom podoručju gradili male hidroelektrane.
federalna.ba
