PRIJAVA
Memorandum SANU II i dokument ANURS-a od 2012. godine su uputstvo za razbijanje Bosne i Hercegovine koju Dodikova politika slijedi u svim smjernicama. Akademik Kurtćehajić podsjeća na osnovne teze ovih dokumenata da bi se sagledalo Dodikovo djelovanje u prethodnom periodu ali i da bi se našli mehanizmi za zaustavljanje njegove politike urušavanja Bosne koja traje već drugu deceniju.Memorandum SANU 2, januar 2012.
Istrajavati na jedinstvenoj srpskoj državi bez obzira na cijenu, žrtve i protok vremena.
Podjela BiH za nekoliko godina ili najviše decenija-dvije.
Voditi borbu na međunarodnom planu da se međunarodna zajednica umori od BiH i prihvati njen raspad.
Republiku Srpsku veličati, a BiH stalno omalovažavati i osporavati joj državne prerogative kako prije tako i poslije Dejtona.
Državne institucije označavati zajedničkim institucijama.
Sprečavati sve asocijacije pa i pčelarski savez na nivou BiH.
Srbe koji igraju za reprezentacije BiH omalovažavati i označavati izdajnicima.
Stalno isticati termin Srpska i Republika Srpska kako bi se dalo do znanja da se radi o isključivo srpskoj zemlji.
Akademik Kurtćehajić navodi da je Dokument Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske dalja razrada Memoranduma SANU II te objašnjava koje su teze činile osnov ovog dokumenta i o čemu se u njemu govori.
Teza da je Bosna i Hercegovina nastala tek u Dejtonu, te da prije nije postojala kao samostalna država a istovremeno se veliča Republika Srpska kao entitet koji je zajedno sa Federacijom Bosne i Hercegovine stvorio Bosnu i Hercegovinu. O Bosni i Hercegovini se dalje govori kao o državnoj zajednici konfederalnog državnog uređenja iako nema osnova za takvo gledanje.
Negira se pravo države na imovinu što je priznato svim državama nastalim raspadom SFRJ i podvlači se teza da imovina pripada entitetima.
Svjesno se zaobilaze dodatne nadležnosti države Bosne i Hercegovine u punom obimu kako je to predviđeno Dejtonskim sporazumom i akcenat se stavlja samo na taksativno navedene nadležnosti koje su date Bosni i Hercegovini.
Osporava se uloga Visokog predstavnika koji je važan činilac opstanka Bosne i Hercegovine i provedbe Dejtonskog sporazuma.
Na kraju se predlaže stvaranje trećeg entiteta sa hrvatskom većinom kao konačno rješenje za Bosnu i Hercegovinu ili će se u suprotnom ona neminovno raspasti.
Na kraju akademik Kurtćehajić podvlači da je Dodikova politika razbijanja BiH u potpunosti zasnovana na ovom dokumentu kao i Memorandumu SANU II koji mu je prethodio te da je odgovor probosanskih političkih snaga u prethodnih dvanaest godina djelimičan i nedovoljan a posebno je neshvatljivo da niko od njih ne djeluje prema Regulatornoj agenciji za komunikacuju (RAK) da se zaustave narativi spskih političara koji govore o državi Bosni i Hercegovini kao o državnoj zajednici a o institucijama Bosne i Hercegovine kao o zajedničkim institucijama.
