PRIJAVA
Pisma, razglednice i vraćanje u period od prije osam desetljeća, hobi je kojim se bavi 18-godišnji Filip Hadžiahmetović, učenik Druge gimnazije u Sarajevu.
“Za uspomenu i dugo sjećanje mojoj miloj Emiri”, napisao je još 1940. godine Meho Saračević.
“Prije dvije godine počeo sam da se bavim kolekcionarstvom. Kao učenika me mnogo zainteresovalo istraživanje historije ovog područja. Tako da sam prije par godina počeo ne samo s aktivnijim istraživanjem, nego i sakupljanjem predmeta”, ispričao je Filip na početku razgovora za AA.
Još kao dječak zanimao se za holivudske i partizanske filmove, memoare te se jako puno zanimao za Drugi svjetski rat. Međutim, za historiju BiH i Sarajeva intenzivnije se zainteresovao kada je počeo raditi u Historijskom muzeju BiH. Prvenstveno je počeo s reparacijom nekih starih fotografija vezanih za BiH i Sarajevo.
“Želio sam našim ljudima približiti ovaj period koji je jako bitan, a kojeg se ljudi jako lako odriču. Meni je cilj da otvorim svoj minijaturni muzej, barem u kući. Stvari koje me najviše zanimaju vezane su za Sarajevo i BiH. Kada god imam priliku da kupim nešto i zamijenim se za neku fotografiju ili bilo kakvu dokumentaciju vezano za naš grad, to i uradim. Fotografije koje imam su meni jako bitne. One predstvaljaju našu historiju, kako je naš grad izgledao u Drugom svjetskom ratu”, rekao je Filip.
Na poleđinama nekih fotografija mogu se vidjeti i lični crteži vojnika, ono što su oni vidjeli i što su pokušavali zadržati u svom sjećanju.
“Neki dokumenti su vezani i za Prvi svjetski rat. Iz tog rata je uglavnom dokumentacija, razglednice, zatim dokument ‘Marš Bošnjaka’. U svojoj kolekcije najviše imam fotografija iz Drugog svjetskog rata. Naš grad je prolazio kroz mnoge promjene u tom periodu. Na tim fotografijama se nalaze i njemački oficiri, civili i građevine. Fotografije koje su napravili njemački vojnici, turisti”, pojasnio je Filip.
U kolekciji fotografija, pisama, ordenja, šljemova i novina mladog Filipa nalaze se i predmeti iz privatne zbirke mnogih ljudi, a koje su zabilježene u periodu od 1940. do 1945. godine. Među predmetima ima i onih koji potiču još iz Prvog svjetskog rata.
Kada je počeo s prikupljanjem materijala iz Prvog i Drugog svjetskog rata počeo se raspitivati po familiji i kod prijatelja da li neko od njih posjeduje nešto iz tog perioda.
“Tada sam obilazio sela i gradove da nađem te stvari. Tu su mi pomogli roditelji, djed i ujak. Te fotografije bi i danas trunule u nekoj seoskoj kući. Na jednoj fotografiji je i moj pradjed dok je bio u austro-ugarskoj vojsci. Imao je samo 16 godina. Preživio je i Prvi i Drugi svjetski rat”, ispričao je Filip.
Nažalost, smatra ovaj 18-godišnjak, ljudi uopće ne cijene historiju i predmete koji potiču iz tog perioda.
“Ako mi ne baštinimo našu historiju, ne cijenimo, te fotografije će se izgubiti. Preko kolekcionara sam dobio i neke predmete. Imam mrežu ljudi s kojim aktivno vršim tu kupoprodaju i na taj način većinom dolazim do tih predmeta. Posjedujem i njemačke novine Adler iz Drugog svjetskog rata. One su u gotovo izvrsnom stanju”, rekao je Filip.
Premeti koje kupuje su skupi, kako je kazao, ali odlična stvar, kada je kolekcionarstvo u pitanju, jeste to što se radi o hobiju koji je konstantno u porastu. Filip predmete kupuje zahvaljujući džeparcu kojeg njegovi vršnjaci troše uglavnom na odjeću ili zabavu.
“Kada bi mi roditelji dali džeparac, morao sam odvojiti jedan dio sredstava na kolekcionarstvo, a drugi dio na užinu. Nekada je kolekcionarstvo bilo i bitnije od užine”, ispričao je Filip.
Kako je kazao, samo od dvoje ljudi u BiH, kojima vjeruje, kupuje predmete za svoju kolekciju.
akos.ba
