PRIJAVA
Narodnim okupljanjem danas će na području nekadašnjeg kraljevskog grada, iako u izmijenjenim okolnostima, biti obilježen Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Organizatori godinama ističu kako ne žele umanjiti značaj svega što se dešavalo u prenatrpanoj maloj hali prohladnih predvečerja 1943. u Mrkonjić Gradu ili onih samo nekoliko dana kasnije u još jednom kraljevskom gradu, Jajcu. Cilj je kako kažu upravo suprotan. Cilj je upozoriti da je prije 77 godina potvrđena Bosna i Hercegovina, možda čak i onakva kakvom su je bosanski kraljevi i kraljice gradili i vijekovima branili. Jedinstvena zemlja Bosanaca (a i Hercegovaca).
O tome se danas nažalost najviše govori najviše u udžbenicima osnovnih i srednjih škola. Naravno, svako na svoj način historijski, istorijski i povijesno, dok višegodišnje svojatanje ‘naših i njihovih’ široj bh. javnosti zamagljuje pogled na ono što su puke, ali i značajne činjenice. Baš kao što se mnogi samo na Dan državnosti dosjete da to “nešto” nije ni naše ni njihovo, već i naše i njihovo. Bosansko i hercegovačko. Stoga na ovaj dan kroz priču koju je za vas pripremio portal federalna.ba prošetajte “ulicama” nekad velikog dvora u “bh. zabiti” iz kojeg su godinama bosanski vladari stolovali i u kojem su živjeli i umirali.
Status prijestolnice srednjovjekovne Bosne Bobovac je dobio u vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromanića (1322-1353) i to je ostao do zadnjih dana bosanski državne samostalnosti 1463. godine kada su ga zaposjele Osmanlije. Bobovac je bio ključ Bosanskog kraljevstva, administrativno-vojni centar, mjesto gdje se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu su sahranjeni bosanski kraljevi Stjepan Ostoja, Tvrtko II. Tvrtković i Stjepan Tomaš.
U pisanim izvorima prvi put se spominje 1350. godine. U odbrambene svrhe ovo mjesto je korišteno još u bronzanom i starijem željeznom dobu (II milijenij do 400. godine prije naše ere). Nakon 1463. godine, Bobovac gubi svoju važnost, a zadnji put se spominje 1626. Kao već napušten grad.
Bobovac se pribraja među najveće gradove srednjeovjekovne Bosne, čije jezgro je nastalo još u kasnoj antici (4.-6. vijek).
Činili su ga kraljevski dvor na jugu u funkciji citadele, glavna ulica, kompleks sakralnih objekata na Crkvici, stambeno naselje unutar bedema. Predgrađe – manje naselje izvan gradskih bedema i tzv. Grad-naselje trgovačko-zanatskog karaktera (podgrđe) ispred sjeverne kapije.
Maketa Ivice Tomičića
Franjevačka palača
Na Bobovcu su otkrivene četiri građevine koje imaju karakter palača. Tri se nalaze na prostoru kraljevskog dvora, dok je četvrta smještena na istočnom dijelu terase Crkvice. Ovaj prostor je imao sakralno-klutni karakter o čemu nam svjedoči postojanje dviju crkava sa grobljem oko njih, ali i sam naziv Crkvice. Palača je služila za stanovanje svećenika franjevaca. O tome nam svjedoči i jedan podatak iz Dubrovačkog arhiva u knjizi Testamenta Notariae gdje je zavedeno pod datumom 19. VI 1449. Godine da je Dubrovčanin Radić Mišetić koji je umro u Fojnici ostavio pet dukata crkvi na Bobovcu, s time da se ti novci moraju utrošiti na kuću za stanovanje male braće (franjevaca).
Velika crkva
Velika crkva je građena u posljednjim godinama postojanja bosanske srenjovjekovne države. Tačnije datiranje gradnje spada u vrijeme vladavine kralja Stjepana Tomaša, pa tako jedan podatak iz Dubrovačkog arhiva koji potiče iz 1461. godine spominje Dubrovčanina Mileta Radičevića koji je ostavio prilog za izgradnju crkve na Bobovcu Crkva nikada nije bila izgrađena više od temelja jer je njenu konačnu izgradnju spriječilo osmansko osvajanje Bosne 1463.
Grobna kapela
Pretpostavlja se da je kralj Ostoja dao staru bobovačku crkvu pretvoriti u kraljevsku grobnu kapelu. Zidovi debljine 140-150 cm su pridržavali crkveni svod izveden u gotičkoj formi, od klesanih kvadara sedre. Pronađeni su fragmenti sa motivima ljiljana, dijelovi nadvratnika sa motivom trake od šahovskih polja, dio natprozornika sa kružnim medaljonom u kojem je predstavljena kruna i inicijali ST (Stjepan Tomaš), dijelovi polustubova, fragment figure lava, konzole u formi ljudske glave, dijelovi skulpture jednog sveca u fragmenti sa dijelovina natpisa, te zaglavnog kamena iz apsidalnog svoda.
Čitava unutrašnjost kapele je bila oslikana. Gornji dijelovi crkve su bogatije oslikani, raznim tonovima i nijansama crvene, zlatne, tamnosive i tamnosmeđe. Od ikonografskih motiva mogu se zapaziti ljudske figurem vegetabilni i geometrijski motivi.
Okrugla kula
Na lokalitetu Crkvice nalazila se i jedna kula kružne osnove. Svojom sjevernom stranom kula se naslanjala na grobnu kapelu, pa je sa njom činila jednu grandioznu graditeljsku cjelinu. Od ove kule ostali su samo temelji pa se može zaključiti da je namjerno porušena, a kasnije dodatno razorena i od strane kopača blaga.
Maketa Ivice Tomičića
U jedanaest kula na bobovačkim fortifikacijama zastupljeni su svi tipovi kula koje se javljaju u srednjovjekovnoj Bosni. Branič-kula na Visu – u sredini sjevernog zifa bedema, branila je pristup gradu sa sjevera, otkuda je prirodna zaštita bila najslabija. Arheološka iskopavanja na ovom lokalitetu potvridl su da je ova kula imala najmanje tri etaže a u ruševinama kule je pronađeno dosta keramike domaće proizvodnje i životinjskih kostiju – materijala kakav se obično pronalazi na odbrmabenim kulama Bobovca, ali i drugih tvrđava u Bosni. Iskopavanja su dokazala da je kula bila sistematski i namjerno razrzšena. Kula na Visu spada u tip glavnih kula, a na Bobovu ova kula je bila najtvrđa i strateški najvažnija.
Dvije kule različitih konstrukcija vršile su ulogu kapijskih – ulaznih kula na Bobovcu. Na Bobovačkom zaleđu nalazili su se glavna gradska vrata u nad njiima moćna ulazna kula.
Maketa Ivice Tomičića
Stambene zgrade bobovačkog naselja razbacane su u nekoliko skupina unutar zidova te u malom podgrađu s južne strane grada i nešto većem predgrađu sa sjeverne strane grada – izvan zidina. Čitava stambena aglomeracija Bobovca imala je najviše 200 kuća. Specifičnost te gradnje jeste da se kamene litice i kameniti teren što više korisiti za zidove kuća. Tako je vrlo čest slučaj da čitav jedan zdi do visine od 3 mtra sačinjava jedna stijena.
Zanatlije koji su ostavili tragove svoje djelatnosti na prostoru Bobovca su; kovači, keramičari, ziari, klesari, graveri, rezbari, slikari i mlinari. Kovačke radionice konstatirane su na tri mjesta na Bobovcu. Najveća je ona u blizini glavne ulazne kule na Bobovačkom sedlu.
Glavna kula
Najstariji srednjovjekovni objekat na Bobovcu je kula koja je stajala iznad cisterne i naslanjala se jednom stranom na antički zid. Prilikom osmanskog zauzimanja Bosne, čitav Bobovac je zapaljen a došlo je i do sistemskog rušenja zidina. Nakon stabilizacije i učvršćivanja osmanske vlasti u Bosni došlo je do restauracije nekih odbrambenih objekata među njima i glavne kule, tačnije njenog zapadnog dijela. Osmanlije su iskoristile prostor Donjeg grada za držanje svoje vojne posade, dok su sjeverni dio grada sistematski rušili iz strateških, odbrambenih razloga.
Gornja palača
Smještena je na najbišem horizontu, uz glavnu kulu i cisternu. Istično je dograđena još jedna palača tzv. aneks. Iz predvorja koje je bilo povezano sa glavnom kulom, ulazilo se u izduženi prosto Gornje palače.
U sjevernoj prostoriji je pronađena oplata od klesanih kvadara sedre, koja ukazuje na postojanje unutrašnjeg svoda i namjenu prostorije, najverovatnije je tu bila uređena dvorska kapela za Doroteju Gorjansku, suprugu Tvrtka II. To potvrđuje i pronađeni ulomak kaneliranog stupa sa tragovima pozlate. Prozori palače su bili bogato ornamentirane bifore ili trifore.
Prema nekim indicijama na prostoru Gornje palače bule su smještene neke zanatske radionice, graveri, pečatoresci i slično.
Donja ili Velika palača
Po izgledu djelimično očuvanih zidova, zaključuje se da je objekat iamo najmanje četiri etaže. Glavna vrata na palači su izgrađena od precizbo klesanih blokova muljike sa gotičkom profilacijom, akapiteli na dovratnicima su ukrašeni motivom ljiljana u nizu. Uz vanjsku fasadu jzžnog krila pronađen je jedan profilirani doprozornik romano-gotičke bifore i dijelovi prozorskih okvira sa motivom loze širokih listova u plitkom reljefu. O unutrašnjem izgledu palače nema puno podataka, jedino da su pronađeni ostaci peći sa keramičkim pećnjacima, na kojima je bio utisnut grb i titula Tvrtka II Tvrtkovića. U najranijem sloju ruševina pronađen je veći kaeni blok sa predstavom orla.
Predvorje
Prilazni put prema dvoru je vodio do prve dvorske kapije, odnosno do ukaza u predvorje dvora. Prostor do ulaznih vrata koja su izgrađena od sedre i u gornjem dijelu u formi luka, imao je funkciju kapijske kule. Na južnom kraju se nalazila kula osmatračnica. U tom predvorju su bili manji građevinski objekti od kojih je jedan bila kovačnica. Posebni, izgleda natkrivenim stepeništem se dolazilo do druge dvorske kapije i predvorja Donje palače.
To je ustvari bio reprezentativan ulaz u dvor kroz kapiju ukrašenu gotičkim portalom sa grbom kralja Tvrtka II i svjetiljkama. U predvorju, na tri terase, bili su smješteni objekti žitnih spremišta, krunište velika cisterna, kovačnica, trap za kreč i manji stambeni objekat.
Južna kula je bila prilično visoka, sudeći po ostacima njenih zidina. Arheološka iskopavanja su pokazala da je ova kula korištena intenzivno duži vremenski period. Stalna straža za osmatranje se tu i hranila a otpatke hrane, razbijeno posuđe i druge predmete se bacali u podrumske prostorije kule, Svi ti predmeti su bili korisni kao pouzdani hronološki i tipološki materijal i oslonac prilikom areholoških iskopavanja.
Dobro zavučen od puteva potencijalnih osvajača, na strmoj litici, teško pristupačan i gotovo neosvojiv. Imati Bobovac u svojim rukama, u srednjem je vijeku značilo vladati Bosnom. Imati legitimitet i legalitet. Uprkos stanju u kojem se danas nalazi, zbog kojeg će prosječni posjetitelj teško stvoriti sliku o kakvoj veličini se ovdje govori, Bobovac je vanvremenski.
federalna.ba
