PRIJAVA
Ovih dana smo sudionici bombardovanja informacijama da je Ured za borbu protiv korupcije i upravljanje kvalitetom Kantona Sarajevo podnio krivične prijave protiv bivših ili sadašnjih nosioca javnih funkcija. Posebno su mediskoj hajci izloženi pojedini nosioci javnih funkcija koji na prošlim lokalnim izborima nisu dobili povjerenje građana. Imam potrebu da sa pravnog aspekta pokušam da razjasnim pojedine segmente primjene pomenutog zakona.
Prvo pitanje koje moramo problematizirati je to “da li je Skupština KS postupila prema mišljenju Ustavnog suda FBiH”. “ 2019.g. od strane podpresjednika FBiH Veska Drljače je pred Ustavnim sudom FBiH pokrenut postupak davanje mišljenja u vezi primjene odredaba člana 4 stav 1. tačka d) i e), i čl. 5,6,8,9,12 i 22 Zakon o prijavljivanju i postupku provjere podataka o imovini nosioca javnih funkcija u Kantonu Sarajevo i njihove usklađenosti sa Porodičnim Zakonom FBiH, odredbom člana 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i Zakona o provjeri podataka nosioca javnih funkcija. Nakon provedenog postupka, Ustavni sud FBiH je pod br. U-23/19 od dana 18.06.2019.g. donio odluku kojom je dao mišljenje. Ustavni sud smatra da pojmove koje je zakon definisao “bliski srodnik” i “povezano lice” nisu u skladu sa navedenim zakonskim propisima. Naime, Ustavni sud smatra da zakon nije definisao ove pojmove niti ih je odredio tako da njihova primjena ne može biti prihvatljiva. Također Ustavni sud problematizira i povredu prava moralnog i ličnog integriteta svakog lica bez obzira da li on obnaša javnu funkciju. Posebno se postavlja pitanje zaštite ličnih podataka za lica koja ne obnašaju javnu fukciju. Na kraju se ističe da ove odredbe treba uskladiti sa citiranim zakonskim propisima i Evropskim konvencijama. Do danas zakon nije usklađen sa Odlukom Ustavnog suda a Ured uredno primjenjuje sve odredbe zakona. Jedan od osnovnih propusta koji se u medijima navodi a koji se stavljaju na teret imenovanim licima je upravo što navodno nisu prijavili imovinu bliskih srodnika i povezanih lica. Ako je to tačno onda je nesporno da Ured postupa prema odredbama Zakona koje su neustavne.
Ono što je osnovna tema ovog rada je u odgovor na pitanje “da li Ured može podnijeti krivičnu prijavu, da li neprijavljivanje imovine predstavlja krivično dijelo i kada se smatra da je nosioc javne funkcije počinio krivično djelo?”
Član 18. (Kontrola prijavljivanja) Zakona glasi: “ (1) Ured vrši kontrolu prijavljivanja imovine i poklona nosioca javne funkcije. (2) Svaka prijava se provjerava u cilju utvrđivanja postojanja ili nepostojanja materijalnih grešaka ili pogrešno popunjenih prijava. (3) Ukoliko se utvrde materijalne greške ili greške u popunjavanju ili je prijava nepotpuna Ured obavještava podnosioca prijave koji je u roku od 15 dana od primanja obavještenja, obavezan da prijavu ispravi ili dopuni. (4) Ured je nadležan da vrši kontrolu podataka o imovini i izvore i vrstu prihoda kojima je imovina kupljena. (5) U slučaju nesrazmjera između prihoda i imovine, kao i u slučaju osnova sumnje u istinitost podataka i zakonitosti načina na koji je imovina stečena, Ured je dužan o tome obavijestiti nadležno tužilaštvo, odnosno druge nadležne organe uključujući, ali ne ograničavajući se na porezne organe i Finansijsko obavještajnu jedinicu SIPA-e.
U tački 5. Ovog člana je jasno definisano da Ured ne podnosi krivičnu prijavu već obavještava tužilaštvo o sumnji na istinitost podataka i na zakonitost načina sticanja imovine. Ured nema ovlasti da utvrđuje činjenice već da ih samo prikuplja, a tužilaštvo može da pokrene krivičnu prijavu protiv pojedinca. U konkretnom slučaju ili je Ured radio nezakonito ili su mediji nesavjesno prenijeli informacije, jer je velika razlika u obavještenju tužilaštva i podnošenja krivične prijave.
U članu 21.Zakona je određeno: “ Član 21. (Neprijavljivanje imovine ili davanje lažnih podataka o imovini) (1) Nosilac javne funkcije koji ne prijavi imovinu ili poklon Uredu ili daje lažne podatke o imovini ili poklonu, u namjeri da prikrije podatke o imovini i poklonu, ima rok od 15 dana da koriguje svoju prijavu ukoliko je došlo do greške slučajno, u suprotnom krši obaveze utvrđene ovim zakonom, a koja kršenja ne predstavljaju obilježja krivičnog djela, kaznit će se: a) novčanom kaznom od 1.000 do 2.500 KM, za kašnjenje u godišnjem prijavljivanju imovine (član 10. stav (1)); b) novčanom kaznom od 10.000 do 20.000 KM, za neprijavljivanje imovine prilikom preuzimanja dužnosti (član 9.); c) novčanom kaznom od 10.000 do 20.000 KM, za neprijavljivanje imovine na zahtjev Ureda (član 12.); d) novčanom kaznom od 10.000 do 20.000 KM, za neprijavljivanje imovine poslije udaljavanja sa funkcije (član 11.); (2) Za ponovljeni prekršaj iz stava (1) tačka a) ovog člana, nosilac javne funkcije kaznit će se novčanom kaznom od 3.000 do 6.000 KM. (3) Ured pokreće prekršajni postupak za prekršaje iz ovog člana, u skladu sa Zakonom o prekršajima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 63/14). (4) Ukoliko prekršaj propisanih obaveza iz ovog zakona sadrži obilježja krivičnog djela, Ured podnosi krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu s obzirom na to da obrazac prijave imovine, stupanjem ovog zakona na snagu, ima status službene isprave u skladu sa Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17). “
Ova odredba je ključna u mogućim izrečenim sankcijama za nosioca javnih funkcija. Neprijavljivanje imovine, davanje lažnih podataka o imovini i drugih navedenih propusta daje zadatak Uredu da nosiocu javne funkcije da rok od 15 dana da se ispravi propust. Ukoliko ga ne ispravi on je prekršajno odgovoran i izriče mu se prekršajna sankcija. Pojednim licima koji se pominju su već izrečene prekršajne sankcije, a opet se nadovno dovode u vezi sa mogućom krivično-pravnog odgovornšću. Ako je tačno da je protiv lica pokrenuta krivična prijava onda je to zasigurno kršenje načela “ne bis in idem”, da se za jedno djelo lice ne može odgovarati po dva osnova. U tački 4 je krivično – pravna odgovornost još jasnije obrazložena, a to je da se prijava smatra službenom ispravom i da kršenje službene isprave predstavlja krivično dijelo. Kršenje službene isprave podrazumjeva faslifikovanje podataka, davanje lažnih podataka koja imaju veći društveni značaj, ali nikako se ne odnosi na obavezi neprijavljivanja imovine. Neprijavljivanje imovine je isključivo “PREKRŠAJ” i nema obilježja krivičnog dijela.
Ukoliko se uspostavi tačnim da je protiv imenovanih pred tužilaštvom KS pokrenut postupak radi neprijavljivanje imovine ili dijela imovine, a u javnosti je ta vijest već publikovana, onda Ured mora snositi posljedice kao i posljedice primjene zakonskih odredbi koje su prema Odluci Ustavnog suda FBiH oglašene nezakonitim.
Doc.dr.Hrvačić Esad
