PRIJAVA
Kada danas oni u poznim godinama unucima pričaju o prošlim vremenima, teško mogu zamisliti vrijeme kada se uz fenjere i petrolejske lampe sijelilo do duboko u noć, komio kukuruz ili obavljali neki drugi poslovi. Teško im je zamisliti vrijeme bez električne energije, televizora, blještavila sijalica u domovima, ulične rasvjete…
Rijetki su oni koji sa prvim mrakom pritisnu prekidač za struju imajući na umu kada se prva sijalica pojavila na našim prostorima. Davne 1895. godine Sarajevo je bilo osvijetljeno isključivo petrolejskim svjetiljkama.
Mala turbina
U tadašnje vrijeme ljudi su se radovali mjesečini koja je osvjetljavalja druge dijelove grada u kojima nije bilo fenjera koje su palili vatrogasci. Sarajevske vlasti su početkom oktobra 1891. donijele odluku o gradnji elektrane, koja je počela dvije godine poslije na prostoru koji se i danas zove Donja Hiseta. Taj prostor nalazio se kod mosta Skenderija, gdje je do prije posljednjeg rata bilo sjedište preduzeća “Valter Perić”. Sa gradnjom elektrane počela je i izgradnja mreže ulične rasvjete.
Planule su prve sijalice duž obale Miljacke. Tako, samo 13 godina poslije New Yorka, u Sarajevu smo dobili gradsku rasvjetu. Begova džamija postaje prva džamija na svijetu u kojoj je zasvijetlila sijalica.
Međutim, Sarajevo nije prvo mjesto u Bosni i Hercegovini gdje je zasijala sijalica, jer je 1890. prva sijalica na Balkanu, devet godina nakon New Yorka (1881) zasvijetlila 1890. godine u vogošćanskom naselju Semizovac. O tome svjedoči spomen-obilježje Prvoj sijalici u Bosni i Hercegovini, koje je 19. juna 2006. izgrađeno u dvorištu OŠ “Porodice efendije Ramić”.
Taj historijski događaj vezan je za tadašnji industrijski pogon za ispiranje manganove rude iz Čevljanovića, a bio je izgrađen u Semizovcu. Naime, austrougarski radnici koji su na ovom prostoru radili u blizini rijeke Ljubine instalirali su mini turbinu koja je proizvodila jednosmjernu struju za osvjetljavanje njihovih prostorija.
Govoriti danas o nekom periodu u kojem je zasijala prva sijalica, smatram veoma interesantnim, kaže Dženan Redžo, magistar međunarodnih odnosa i diplomacije, koji godinama istražuje historijske činjenice o vogošćanskom naselju.
– Mjesto kao mjesto nije imalo nekog velikog privrednog razvoja do dolaska Austro-Ugarske, koja je već ranije istražila ovo područje gdje su otkrivene velike količine mangana, u 27 kilometara udaljenim Čevljanovićima. Tu otvara rudnik i počinju sa eksploatacijom manganove rude, čija se separacija i prečišćavanje vršila u Semizovcu. Tu je napravljena i mala turbina koja je proizvodila električnu energiju za potrebe njihovih objekata. Istražujući rudničku arhivu, arhivu rudnika Bosnia, saznao sam da je prvi arhivski dokument gdje se spominje sama turbina period 1896. godine. U spisima se navodi da imaju turbinu jačine 25 konjskih snaga, koja snabdijeva samo par objekata. To nije bila tad neka velika jačina, mogli su imati električno osvjetljenje samo u vlastitim prostorijama. I to je interesantno, da je tim spletom okolnosti Semizovac, za to vrijeme, dobio struju koja nije bila sistem elektrifikacije za čitavo područje, ali je historijski za nas važno i bitno da je u ovom području zasijala prva sijalica. Tako da je Semizovac ušao u historiju sa ovom prvom sijalicom koja je zasijala prije Sarajeva, priča Redžo.
Zahvaljujući prvoj sijalici u Bosni i Hercegovini, neki su dobili nadimke koji ih i danas prate. Među njima je Nijaz Salkić, penzionisani policajac.
Kod Ediba
– Kada smo išli na veliki odmor, pored semizovačke škole, bila je ovdje jedna prodavnica koju smo mi zvali “Kod Ediba” i u njoj je bila naljepnica (kopija teksta iz Oslobođenja) na kojoj je pisalo velikim slovima “New York pa Semizovac”. Ispod je pisalo da je zanimljivo da Sarajevo nije prvo mjesto u kojem je u BiH progorjela sijalica, već da je to Semizovac, te da je ona progorjela 1890. godine. Kada sam završio osnovnu školu, kao 12. klasa bio sam u Srednjoj školi za unutrašnje polove na Vracama i svojim učenicima, pošto nas je bilo iz cijele Bosne i Hercegovine, pričao sam da je Semizovac prvo mjesto koje je dobilo struju. Od njih sam dobio nadimak Struja. Kada sam jedan vikend došao kući, svratim ovdje u prodavnicu i zamolim Almu, tako se zvala radnica koja je radila, da mi da onu kopiju teksta. I kad sam je donio i pokazao, tim nadimkom me više nisu zvali. Prestali su me zvati Struja. Evo, ovdje sam sad pored spomenika prvoj sijalici u BiH. Nek’ se zna da je Semizovac naselje u kojem je progorjela prva sijalica, sviđalo se to nekom ili ne, ističe Nijaz.
Građani koje smo sreli na ulicama Semizovca sa simpatijama su iznosili sjećanja na period kada je u ovom mjestu zasijala prva sijalica. Neki su o tome učili u školskim klupama, drugi slušali priče komšija i članova porodice.
– Eto, ovo malo mjesto je po nečemu poznato u čitavom svijetu, tako da smo ponosni na to da je prva sijalica progorjela tu. Drago nam je i nadamo se da će širi krug ljudi znati za ovo, kaže Nermin Turković.
Pogledajte prilog:
TV1
