Dok Amar sa starijom sestrom provodi bezbrižne dane djetinjstva igrajući se u pijesku, otac Senad bori se za njegovu egzistenciju, kao i za još četvero djece.

Bez obzira na to što im život ne liči onom savršenom, oni ne vide budućnost nigdje drugo osim u Kostajnici gdje su se vratili početkom 2000-ih, kao i Bakir Pilaušić.

Nakon što je počeo rat, Senad Tatić kao maloljetnik je napustio rodnu Kostajnicu. On je sa svojim roditeljima privremeno utočište 1992. godine pronašao u Njemačkoj.

Nakon dvije godine boravka tamo, odnosno kada je postao punoljetan, vratio se u Bosnu i Hercegovinu i priključio se Armiji RBiH. Svoj mir i sigurnost našao je odmah nakon rata prilikom povratka u rodnu Kostajnicu, gdje je osnovao sedmočlanu porodicu.

– Kada sam se vratio, bio sam mlad, i onda nekako vam tada nije ništa teško, znate kako kažu – mladost, ludost. Ali u dubokom sjećanju mi je ostala potpuno prazna kuća, nigdje ništa u njoj, devastirana. Tada smo krenuli u obnovu. Nisam više nikad dobio želju za Njemačkom ili za bilo gdje drugo, ipak sam ja ovdje i poznajem svaki kamen. Za opstanak ovdje je potrebna jedna firma, za stabilnost čitavog mjesta”, poručio je Senad.

Život iznova morao je početi i Bakir Pilaušić, koji nam priča kako je život u Kostajnici dobar.

– Kostajnicu sam napustio 1994. godine i otišao u Njemačku. Vratio sam se vrlo brzo, jer su mi ostali roditelji ovdje. Ustvari, oni su mi bili razlog da opet započnem život na djedovini. U Kostajnici je veliki nedostatak radnih mjesta. Većina nas radi sezonske poslove ili uzgajamo nešto stoke, ali se bavimo i poljoprivredom. Nije to ništa puno, jer nema tržišta za velike količine”, govori Bakir. 

Hayat

Prikaži komentare (0)