PRIJAVA
Predsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti „Kulin ban“ akademik prof.dr Suad Kurtćehajić smatra da nam danas dolazi na naplatu selektivni pristup historiji Bosne.
Čiji je kralj Tvrtko I. Kotromanić najveća historijska ličnost Bosne.
Nesumnjivo je da je bio bosanski ban od 1353-1377. godine vladajući bosanskim banovstvom nakon smrti svog strica Stjepana II Kotromanića 1353. najprije zajedno sa svojim ocem Vladislavom, majkom Jelenom i bratom Vukcem da bi na kraju ostao jedini vladar bosanskog banovstva. Kada se kruniše kraljem 1377. godine ( dvostrukim vijencem ili u prevodu dvostrukom krunom bosanskom i srpskom) on sebe titulira kraljem Srbljima, Bosne, Primorja i Zapadnim stranama. Tvrtko je bosanske vladarske loze Kotromanića ali u ovoj svojoj Povelji Dubrovčanima 1378. on zaista piše “i tamo išavši bih okrunjen krunom praroditelja mojih “( Dragutin Nemanjić raški kralj je bio njegov pradjed jer je njegovu kćerku Jelisavetu oženio Tvrtkov djed Stjepan I Kotromanić i to je bio osnov da mu Srbi ili tadašnji Srblji u staroj raškoj državi ponude krunu Nemanjića nakon smrti zadnjeg kralja iz dinastije Nemanjića Uroša Nemanjića kojeg su zbog kršnog zdravlja zvali Uroš Nejaki) Ako je Tvrtko sebe označavao u tituli pored kralj Bosne, Primorja i Zapadnim stranama kralj Srbljima i to na prvom mjestu ( današnjih Srba) da li mi možemo osporavati Srbima kad oni kažu da je Tvrtko i njihov kralj mada oni često znaju reći da je on samo njihov kralj svjesno iskrivljujući da su prostori koje Tvrtko I Kotromanjić navodi srpski prostori.
Tvrtko sebe 1390. godine titulira kao kralj Raške, Bosne i Primorja čime sebe označava kraljem i stare srpske države Raške. U čemu je razlika da Tvrtko I ne govori u Povelji Dubrovčanima 1378. godine kralj Raške već piše kralj Srbljima. To je iz razloga jer nije htio dirati u faktičku vlast tadašnjih srpskih knezova Lazara Hrebranovića i Vuka Brankovića a ponuđen je krunom Nemanjića zbog svojih krvnih veza sa njihovom dinastijom dok Lazar Hrebljanović nije imao Nemanjićku krv i nije mogao nastaviti njihovu lozu. A nakon pogibije kneza Lazara na boju na Kosovu 1389. godine tvrtko I Kotromanić direktno se označio kraljem Raške, Bosne i Primorja dakle prostora kako stare Nemanjićke države tako i prostora ranijeg bosanskog banovstva i Primorja. Da mu nije ponuđena Nemanjićka kruna i da se proširio mačem prema prostoru stare raške države Tvrtko bi se od početka označio kraljem Bosne jer kad on govori o Srbljima podrazumijeva u prvom redu Srblje sa prostora stare Raške mada se ne može osporiti ni njihovo prisustvo na prostoru Huma današnje Hercegovine o čemu piše u svojim Poveljama ban Matej Ninoslav još od 1234. godine. Srpski historičar i akademik SANU Mihajlo Dinić koji je umro 1970. godine smatrao je da u Tvrtkovoj Bosni ako se izuzme Hum i Raška pravoslavlja nije bilo, samim tim ni srpskog identiteta.
Problem koji akademik Kurtćehajić vidi jeste da se historija na našim prostorima stavila u funkciju politike i da svako izvlači iz konteksta i tumači činjenice na svoj način. U tom smislu treba više puta iščitati bar Tvrtkovu Povelju Dubrovčanima 1378. godine ali i njegovu Povelju Šibeniku 1390. godine.
