PRIJAVA
U Memorijalno centru “Veljaci“ ukopu je prisustvovalo nekoliko hiljada preživjelih Podrinjaca.
Vjerski program je predvodio muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović i tokom obraćanja prisutnima je kazao da je poznato svima šta se u Bratuncu dogodilo.
“Ovdje ćemo dolaziti kako bismo klanjali dženazu namaz svakoj žrtvi. Dolazi ćemo i poslije akobogda i oni koji će nas naslijediti taj će imanet imati u svom srcu i u svojoj glavi. Ovdje smo da iskažemo naše duboko saosjećanje majkama, sestrama, očevima, braći, evladima naših šehida u Bratuncu. Ovdje u mezarju leže nedužni ljudi, koje je ubijala zločinačka ruka. Sve je zapisano u zemljskim knjigama, znamo da je istina podsvjedočena i takvu istinu je potpisalo čovječanstvo u ime univerzalnih vrijednosti koje su važne za svakog čovjeka, ma gdje god živio. Te se knjige ne mogu mijenjati, a oni koji pokušaju još će više svoju sramotu uvećati, a Bošnjaci su najvažniji svjedoci zločina. Braćo i sestre došli ste iz svih dijelova naše zemlje da iskažemo na ovaj način poštovanje prema šehidima i njihovim porodicama i podršku muslimanima Bartunca i Podrinja”, istakao je Fazlović.
Preživjela žrtva rata Memnuna Halilović danas je u mezarju „Veljaci“ u Bratuncu ukopala brata Rifeta Salihovića, a ranije je ukopala dva brata, dok još uvijek traga za kostima još jednog brata.
“Mnogu rodbinu sam izgubila tokom rata, i još nekoliko njih nije pronađeno. Živim u Holandiji sa dvoje djece. Ovo je tuga i žalost. Molim one koji znaju gdje su kosti naših najmilijih da nam kažu kako bi pronašli svoj smiraj i na dostojanstven način bili ukopani. Mati i brat sa svojom porodicom i mnogo brojna rodbina je bila zatvorena u rudniku, kosti brata Rifeta su pronađene, a drugi nisu. Od brata Rifeta jedino je kćerka preživjela, i ona je došla iz Holandije da ukopa svog oca. Nakon nemilog rata ona je prvi put došla u Bratunac”, rekla je za Fenu Memnuna Halilović.
Član organizacionog odbora Šuhra Sinanović tokom rata je izgubila mnogobrojnu rodbinu i iskazuje nezadovoljstvo procesom ekshumacije i identifikacije žrtava.
“Dvadesetsedam godina nakon zločina u Bratuncu ukopana je samo jedna polovina na mezarju „Veljaci“. Najveći problem je što niko nije odgovarao za zločin na području Bratunca. Tokom 1992. godine sam izgubila osam bližih srodnika, a prva je žrtva zločina je bio moj amidža Šukrija Gušić, a nakon petnaest dana od njegovog ubistva je ubijen njegov maloljetni sin pred džamijom u Glogovoju. Padom Srebrenice sam izgubila 23 člana rodbine i za njima se još uvijek traga”, kazala je Sinanović.
Brojne delegacije položile su cvijeće u znak sjećanja na sve žrtve zločina, koje su do sada ukopane, i za one čiji posmrtni ostaci još nisu indentifikovani ili pronađeni.
Do sada je u Memorijalnom centru “Veljaci“ ukopano 306 žrtava iz proteklog rata.
Bošnjaci bosanskoga Podrinja svake godine u maju obilježavaju Dane sjećanja na genocid u Bratuncu, a najznačajniji događaj je kolektivna dženaza 12. maja, kada se u Memorijalnom kompleksu “Veljaci” okupljaju članovi porodica i prijatelji ubijenih.
