PRIJAVA
Predsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti „Kulin ban“ akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić, na Javnoj tribini pod nazivom Diskurs o bosanstvu, istine i zablude o našim identitetima održanoj danas u hotelu Holiday ističe da neki naši akademici i univerzitetski profesori smatraju da je rješenje jednostavno. Bosanci su nacija a Bošnjaci, Srbi, Hrvati i drugi da su narodi te da se Bosanci i Bošnjaci ne prepliću jer su to dva odvojena identiteta. Bilo bi lijepo da je to tako ali nažalost nije.
U tom smislu akademik Kurtćehajić je najprije naglasio da danas u svijetu prevladavaju dva koncepta nacije.
Dominantan je francuski koncept koji razlikuje naciju i narod i prema tom konceptu nacija je zajednica građane jedne države a narod zajednica koja ima povezanost kroz zajedničku tradiciju, kulturu, historiju, osjećaj pripadnosti i sl. Većina država u savremenom svijetu živi po tom konceptu.
Drugi je stari germanski koncept koji danas zovu istočni ili ranije sovjetski. Prema tom konceptu narod i nacija su sinonimi.
Na prostoru ex Jugoslavije vladao je istočni koncept nacije. Jugoslavija je imala šest naroda odnosno nacija. Raspadom Jugoslavije ništa se nije promijenilo u tom pogledu. Svi njeni narodi Srbi, Hrvati, Crnogorci, Makedonci, Slovenci i Muslimani, a od 1993. godine Bošnjaci postali su i narodi i nacije ne samo u svojim matičnim državama nego i van njih. Nijedna od država nastala raspadom Jugoslavije nije u tom smislu jednonacionalna.
Polazeći od te činjenice kao naše realnosti Kurtćehajić dalje ističe da svi narodi ex Jugoslavije imaju naziv naroda/nacije izveden iz naziva države samo su u Bosni i Hercegovini Bosanci u kategoriji ostalih i zbog niza razloga a prije svega navođenog popisu bilo ih je na zadnjem popisu nepunih 2%.Interesantno je da se među 37.100 Bosanaca 43,5% nemuslimana upisalo kao Bosanci što obesmišljava argumentaciju jednog dijela Bošnjaka koji kažu da drugi neće da budu Bosanci.
Kurtćehajić smatra da je velika greška napravljena najprije 1991. godine što bosanski muslimani nisu promijenili naziv Musliman sa nazivom Bosanac koji je otvoren za sve religije i ateizam i uz to je prvi, pravi, prirodni, najbliži, najlogičniji i uz to suvremen naziv koji je izveden iz naziva naše države. Da je to 1991. godine urađeno danas bi možda imali oko 70% Bosanaca a i pozicija Bosne i Hercegovine bi u jugoslovenskoj krizi i raspadu koji je slijedio bila mnogo bolja.
Druga greška prema Kurtćehajiću učinjena je 1993. godine kada se za etničko i nacionalno ime uzeo naziv Bošnjak koji može imati određeno historijsko opravdanje ali je to bio naziv za stanovnike Bosne u teritorijalnom smislu uglavnom u periodu Bosne pod Osmanlijama (u srednjevjekovnoj Bosni stanovništvo Bosne je označavano Bošnjanima) ali ne i u etničkom jer nije postojala svijest o pripadnosti jedinstvenom narodu. Kurtćehajić smatra da je Bošnjak bio ugarski naziv za stanovnika Bosne i najvjerovatnije preuzet u domaću upotrebu preko dalmatinskih franjevaca te kao tuđinski ne bi smio da bude korišten u važnim obilježjima države kao što je ime naroda i nacije. Taj naziv Bošnjak koristili su i Poljaci, Allbanci, Srbi iz Srbije, Hrvati na prostoru Hrvatske koja je svakako bila u Ugarskoj a kasnije u Austro-Ugarskoj. Mit o višestoljetnom imenu Bošnjak je stvoren na osnovu kako su nas drugi zvali Garašanin 1844, Matica srpska 1825, hrvatski pisci i historičari koji su živjeli u Ugarskoj a kasnije Austro-Ugarskoj ali svima njima je to bila teritorijalna odrednica za stanovništvo Bosne. Jedino se dio bosanskih katolika pod uticajem bosanskih franjevaca identificirao sa nazivom Bošnjak i o tome imamo dokaze ali bosanski muslimani i pravoslavci osim rijetkih pojedinaca nisu. Osmanlije su nas u oficijelnoj korespondenciji zvali Bosnevi i Bosnal što je na arapskom i osmansko-turskom jeziku stanovnik Bosne odnosno Bosanac. Interesantno je da Muhammed Hevai Uskufi na dva mjesta u svom čuvenom bosansko turskom rječniku pominje Bosance, a nijednom Bošnjake.
Ono što ne ide u prilog nazivu Bošnjaci je činjenica da je Benjamin Kalaj Austro-Ugarski upravitelj (1882) nad BiH od 1886-1903 punih sedamnaest godina radio na ideji integralnog bosanstva koja se rjeđe prevodi bošnjaštva i u tom smislu je pomogao formiranje lista Bošnjak 1991. godine na čelu sa Mehmedom Kapetanovićem Ljubušakom i Safvet begom Bašagićem koji je u prvom broju napisao pjesmu „Znaš Bošnjače“ kako bi u romantičnom zanosu okrenuo stanovništvo Bosne prema bošnjačkom identitetu. Za bosanske pravoslavce i katolike se zakasnilo jer su dvojica misionara Bogoljub Teofilo Petranović sa srpske i Božić Klement sa hrvatske strane od 1862. godine započeli proces srbizacije i kroatizacije bosanskih pravoslavaca i katolika. Sa katolicima je išlo teže jer su se oni jedini identificirali u određenoj mjeri sa imenom Bošnjak. Na kraju ni bosansko muslimanska ulema, elita i politički lideri nisu prihvatili naziv Bošnjak za svoj etnički i nacionalni identitet a i u narodu se taj naziv nije primio i odbili su Kalaja rekavši mu da ih ne zanima etničko i nacionalno ime već samo vjerska i kulturna autonomija. Iako je teško to reći nakon dolaska Osmanlija bosanski muslimani se nisu identificirali drugačije nego muslimani i donekle Turci i Osmanlije dok su oni bili tu a kad su otišli onda samo muslimani mada su se i za to morali izboriti jer su ih do 1901. godine zvali Muhamedancima. Odbijanjem Kalaja koji nas je sa nazivom Bošnjak htio uvesti u evropske tokove bosanski muslimani ostaju na razini vjerske skupine što nas je koštalo jer na Drugom zasjedanju AVNOJ-a stvorena je Jugoslavija sa šest republika i pet naroda. Da smo prihvatili bošnjaštvo u vrijeme Kalaja mi bismo na Drugom zasjedanju AVNOJ-a bili imenovan narod kao Bošnjaci ili možda već tad bi promijenili taj strani naziv na Bosanac na našem jeziku.
Naziv Bosanac koji je otvoren za sve religije i ateiste kao ime za pripadnost bosanskom narodu i naciji je bio mnogo bolji i uz to je jedini državotvoran. Danas bi imali mnogo bolju i funkcionalniju Bosnu i Hercegovinu da se to uradilo. Međutim na Bošnjačkom saboru 28.09.1993. godine pod sporednom tačkom dnevnog reda bez neke diskusije i glasanja aklamacijom je usvojen naziv Bošnjak a da se građani BiH uopšte nisu pitali koji naziv žele za svoje etničko i nacionalno ime. Da je provedena i minimalna anketa među građanima nesumnjivo je da bi izbor bio naziv Bosanac.
Danas imamo Bosnu i Hercegovinu duboko podijeljenu između tri etnonacijsko religijska identiteta a naziv Bosanac koji je državotvoran i uz to najbolji za pripadnost bosanskom narodu i naciji je u kategoriji ostalih. Mnogi građani Bosne i Hercegovine bi htjeli da izađu iz ove duboke podijeljenosti i smatraju da je afirmacija bosanskog naroda i nacije najvažniji integrativni faktor za očuvanje jedine države koju imaju i spremni su da na sljedećem popisu budu Bosanci ali traže da popis ne može biti navođen što je jedino kod nas urađeno jer je na popisnom listiću stajalo u rubrici etnos/nacija: Bošnjak, Srbin, Hrvat i ne izjašnjava se tako da je to djelovalo sugestivno kako da se pišu što nije u skladu sa naučnom metodologijom i evropskim vrijednostima i pravilima Eurostata. Kod naših susjeda nije bilo navođenja već samo npr., u Srbiji nacionalnost i onda se upisujete prema vlastitom osjećaju pripadnosti. Isto tako je bilo i u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji.
Ideja afirmacije bosanstva koje je u srcima bosanskog čovjeka i samo čeka da se ispolji naišla je na veliki otpor Bošnjaka posebno onih sa jakim islamskim identitetom sa argumentacijom da će se najviše Bošnjaci podijeliti na Bošnjake i Bosance a mnogo manje Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini što Kurtćehajić smatra da je tačno. Ali on ističe da Bošnjaci bez obzira na brojnost nisu bolje pozicionirani u vlasti od Hrvata kojih je prema zadnjem popisu tri i po puta manje od Bošnjaka. S druge strane korist koja bi se dobila sa Bosancima u zavidnom kapacitetu kao novom političkom kategorijom bi bila neuporedivo veća jer Dejtonski ustav ne bi mogao više biti održiv. Morala bi se promjena napraviti u vidu više segmenata u pogledu učešća Bosanaca u vlasti koja bi postepeno BiH vodila u pravcu građanske države. A takvu promjenu bi u tom slučaju snažno podržale EU i SAD. Vremenom Bosanci bi postajali okosnica Bosne i Hercegovine jer šta će neko ko razmišlja da živi u Bosni, da mu djeca i unuci žive u Bosni biti nego Bosanac bez obzira na religiju i raniju etničku i nacionalnu pripadnost. U početku će to ići sporije kod bosanskih pravoslavaca i katolika ali će se vremenom taj proces razvijati na način na koji se sve više muslimana u Hrvatskoj i Crnoj Gori pišu Hrvatima i Crnogorcima islamske vjere. Pravo na naziv Bosanac imaju i svi oni u cijelom svijetu bez obzira na religiju koji osjećaju da im pripada taj naziv jer oni svoje korijenske veze sa Bosnom i Hercegovinom vuku iz srednjevjekovne Bosne, Bosanskog sandžaka, Bosanskog pašaluka te Bosanskog vilajeta
Budućnost svih država ex Jugoslavije će ići u pravcu izgradnje nacionalne države po francuskom konceptu nacije državljana kao konceptu budućnosti svih država u svijetu samo će Bosna i Hercegovina bez Bosanaca čak i ako opstane i izdrži ovu duboku etnonacijsko religijsku podijeljenost biti ni na nebu ni na zemlji jer ona ne može nikada postati ni bošnjačka ni srpska ni hrvatska nacionalna država već samo bosanska. A to ne može bez Bosanaca.
Zato akademik Kurtćehajić smatra da trebamo skinuti koprenu sa očiju, prihvatiti historijske greške i resetovati se na prirodne postavke: Bosna i Hercegovina, bosanski narod, bosanska nacija i bosanski jezik a kad se stvore uslovi razmišljati i o vraćanju jedinog pravog imena za naš geopolitički prostor Bosna umjesto kolonijalnog Bosna i Hercegovina koje nam je uvela AustroUgarska na Berlinskom kongresu.
Selim Bešlagić bivši gradonačelnik Tuzle i počasni član BANUK-a je u svom izlaganju naveo da se nalazimo u vremenu spoznaje kad je Kulin ban preko Povelje Dubrovčanima jasno rekao da je on bosanski ban a savremena genetska istraživanja dokazuju da su Bosanci na području Sarajeva, Maglaja i Tuzle najautentičniji stanovnici Evrope. Apsurdnost je u tome što smo kroz Dejtonski sporazum izgubili pravo biti Bosanci nego smo se mogli izjašnjavati po etničkim imenima Srbi, Hrvati, Bošnjaci i time izgubili bitku za Bosnu. U ovoj državi postoje ljudi koji se ne mire sa takvim nakaradnim stavovima pa je tako gospodin Salak Faruk kada je htio da upiše u matične knjige sina nacionalnost Bosanac bio odbijen nakon čega je podigao tužbu i uz pomoć advokata Nedima Ademovića dobio spor i povratio Bosance u matične knjige. Greške koje su učinjene moraju se ispravljati i to moramo jasno naznačiti i iznaći najpovoljnija rješenja.
Na kraju je govorio i počasni član akademije Milan Jovičić, koji se deklarisao kao mostarski Sarajlija, Bosanac. U svom izlaganju elaborirao je svoje razumijevanje naroda i nacije i dao svoje gledanje na različite koncepte. Prema njegovom uvidu Bosanac je državljansko-nacionalna odrednica i mogućnost za spas države Bosne i Hercegovine.
Tribinu je moderirala sekretar akademije, Berina Beširović.
