Prvu moju knjigu, “Usprkos“, objavio je Bošnjački institut – fondacija Adil bega Zulfikarpašića. Osobno sam posjetio i matični institut u Cirihu. Sve je to ostavilo izniman utisak na moju ratom i opsadom Sarajeva ranjenu dušu.
Ovih, pak, dana upoznao sam istinskog sljedbenika velikih darodavaca, vakifa. Upoznavši veličinu djela najvećeg bh vakifa, Gazi Husrev bega, o kojem sam režirao i predstavu, danas u poznim godištima svoga života osjećam veličinu Ibrahima Žuđelovića, koji sa svojom suprugom Vahidom aktivno pomaže razne oblike stvaralaštva kako u BiH jednako i u inozemstvu, snažeći, svakodnevno osjećanje bosanstva kod Bosanaca i Hercegovaca u zemlji i dijaspori.
Iako vrstan inženjer, Ibrahim Žuđelović odabrao je od svih profesija i zanimanja dvije profesije, onu čovjekoljupca i onu darodavca i donatora. Pokazao je taj čovjek, kome svi svjetski meridijani nisu inozemstvo, onu širinu koju posjeduje iznimno mali broj ljudi u svijetu. Ljudi sa kojima komunicira i kojima na svaki način pomaže, ipak su, najveće Ibrahimovo bogatstvo! Nisam uistinu sreo čovjeka tako dobre i plemenite duše, takvog idealistu koji kod svakog čovjeka traži i nalazi ono najbolje i najčestitije što taj stvor posjeduje.
Ibrahim Žuđelović stvaralac dobrih djela uvakufio je ustvari dobro kao trajnu vrednotu bosanstva, koje trajno promovira i propagira.
Zato je Ibrahim prepoznatljiv od maslinjaka svoga Ulcinja do glečera na Sjevernom polu!
Bosna, srećom ima Gazi Husrev bega, ima Adil bega Zulfikarpašića, ali ima i Ibrahima Žuđelovića, kome će budućnost tek odati već zaslužena priznanja.
Za njegovo golemo ljudstvo i vakufe koji zbore o ljudskosti i dobročinstvu.
Tek će neke buduće generacije svjesnije i uljudnije dati doličnu ocjenu, ali i odgovarajuća priznanja za brojne Žuđelovićeve vakufe.
Do tada samo će pojedinci u zemlji koju Grande Ibro toliko voli imati osjećanje srama što veliki Vakif još nije dobio odgovarajuća priznanja i poziciju koja mu s golemim razlozima pripada.
Izvor: HAYAT.BA