PRIJAVA
Piše: Abi Muhtari
Bosna i Hercegovina, zemlja bogate kulturne raznolikosti, nosi u sebi jedinstvenu priču o integraciji i prijateljstvu sa Albancima koje seže unazad do osmanskog doba. Međutim, jedna od najsvjetlijih epoha u toj priči je suživot Albanaca u ovoj prelijepoj zemlji. Njihova prisutnost i doprinos postali su neizostavni dio bosanskohercegovačkog društva, ostavljajući dubok pečat u privrednom, kulturnom i društvenom životu.
U Bosni i Hercegovini, Albanci su dočekani s otvorenim rukama, a njihova integracija nije samo formalna, već duboko ukorijenjena u duhu zajedništva. Ovdje, oni u Bosni ne žive u izolaciji ili getima, već su postali ozbiljan dio lokalne zajednice. Osjećaj slobode i odsustvo diskriminacije čine Bosnu i Hercegovinu posebnom destinacijom za pripadnike albanske zajednice u BiH.
Jedinstvo nije samo površinsko; ono se ogleda u svakodnevnim interakcijama, gdje Bosanci i Albanci dijele ne samo radna mjesta i obrazovne ustanove, već i duboka prijateljstva. Albanci su postali integralni dio različitih sektora društva, istovremeno izuzetni ugostitelji i stručnjaci u akademskim krugovima.
U akademskom svijetu, Albanci se ističu kao profesori, dekani, umjetnici, dramski umjetnici, ljekari, hirurzi, stomatolozi, advokati i mnogo toga drugog. Njihov doprinos Bosanskohercegovačkoj zajednici nije samo značajan, već i neizbrisiv. Neki od njih su postali poznati ne samo po svom etničkom porijeklu, već kao cijenjeni članovi zajednice.
Jedan od izuzetnih prijatelja Albanaca je Akademik prof. dr. Nedžad Korajlić, generalni sekretar Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban”. Njegova srdačna čestitka povodom Dana nezavisnosti Albanije svjedoči o snažnim prijateljskim vezama koje postoje između različitih zajednica u Bosni i Hercegovini. Akademik Korajlić, kao član ove prestižne institucije, dodatno potvrđuje važnost dijaloga i saradnje između kultura.
Albanci su postali neizostavni dio Bosne i Hercegovine, pridonoseći njenom bogatstvu i šarmu. Njihova integracija, prihvaćenost i izuzetnost u raznim oblastima života čine ih ne samo cijenjenim građanima ove zemlje, već i ambasadorima zajedništva i međusobnog poštovanja.
Poema o 111. godina albanske neovisnosti Akademika Nedžada Korajlića
Prodje 111. godina albanske neovisnosti i njihove zastave! Ponosan narod i pun prkosa.
Prošlo je sto jedanaest godina, otkako se Albanski narod oslobodi,
S ponosom vijore svoju zastavu, u slobodi što svijetli sjaji.
Zemlja orlova, snažna i čvrsta, s prkosom što u srcima gori,
Njihova sloboda, hrabrost, i čast, u povijesti zauvijek ostali.
Na vrhovima planina, gdje orao leti visoko,
Tamo gdje rijeka čista protječe, i sunce blista jarko,
Albanija, ti si simbol otpora, neustrašivosti, i snage,
Tvoj narod, kao hrast stari, nepokolebljiv u svakoj oluji i zori.
Od Skadra do Vlore, od Kruje do Sarande,
Tvoji sinovi i kćeri, s ponosom gledaju tvoje zastave.
Svaki list, svaki val, kao pjesma slobode zvuči,
Albanski duh, neukrotiv i slobodan, u srcima svojih ljudi bukti.
Sto jedanaest godina, svijet se mijenjao, ali jedno ostaje isto,
Albanija, slobodna i ponosna, poput planine koja prkosi nebu.
Njeni gradovi, sela, i rijeke, svjedoče povijesti bogatoj,
A njen narod, snažan i neustrašiv, čuvar je svoje slobode i snova.
Neka svijetli zastava, crvena i crna, visoko na nebu,
Simbol Albanije, zemlje slobode, neustrašivosti, i ljubavi.
I neka se pjesma ove male, ali ponosne zemlje, širi daleko,
jer Albanski duh, jaki i slobodni, kroz vjekove nepokolebljivo teče.
Kroz povijest burnu i borbe teške, Albanija je stazama hodila,
Gdje svaki kamen, svaka dolina, priču staru sobom nosila.
U srcu Balkana, kultura se miješa, tradicija duboka seže,
Albanski narod, u svojoj zemlji, slobodno svoj identitet njeguje.
Kroz vijekove, mnogi su pokušali njenu snagu slomiti,
Ali kao bor, što u planinama stoji, Albanci su znali odoljeti.
S ponosom očuvaju svoj jezik, običaje, svoje korijene,
I u svakoj kući, u svakom gradu, slobodna duša Albanaca živi.
Od Ilira, starih vladara, do današnjih dana,
Albanija je bila svjedokinja povijesti, u svakom svom kutu.
Od Skenderbega, heroja velikog, do boraca za slobodu modernih,
Njena prošlost je tkanje junaštva, u kojem svaki nit je važana!
I danas, dok slavi svoju neovisnost, sto jedanaest godina kasnije,
Albanski narod, u srcu Europe, stoji čvrsto, slobodno i ponosno.
Neka zastave vijore, crvene i crne, u čast slobode što traje,
Jer Albanski duh, u svakom dobu, slobodan je i nepokolebljiv.
Tako neka se nastavi priča o zemlji orlova, snažnoj i ponosnoj,
Albanija, ti si svjetionik slobode, u moru povijesti nemirnom.
Neka tvoja budućnost bude svijetla, kao što je prošlost bila junačka,
I neka tvoj narod uvijek s ponosom, svoju zastavu vijori visoko.
Sretan sam sto sam imao priliku upoznati taj ponosni narod od Kosova,
Makedonije, Crne Gire i Albanije!
Sto sam upoznao njihove obicaje gostoprimstva i srece kada im stranac dodje u dvoriste i u kucu! Obilato te ugoste domacom hranom: flija, ljong, pogac, spec paprik, tri lece o razne druge slatke i slane poslastice!
Istinu govoriš, putniku sretnom, koji je prošao kroz ove krajeve,
Gdje gostoprimstvo je umjetnost, a srce na dlanu se nosi.
Od Kosova do Makedonije, preko Crne Gore do Albanije, gdj god zive Alnanci,
slvaki dom otvoren, za stranca prijatelja, s osmijehom dočekuje.
U dvorištima njihovim, pod plavim nebom, priče se pleću,
Kad stranac stigne, stol se postavlja, s najboljim što kuća nudi.
Flija, ljong, pogaca, spec paprik – aromatični darovi zemlje,
Tri leće, i druge slatke poslastice, za dušu su pravi užitak.
Svaki zalogaj, kao priča stara, o kulturi i običajima govori,
Gdje hrana nije samo hrana, već dio identiteta, dio povijesti.
U gostima se osjećaš kao kod kuće, s toplinom i brigom ugostiti,
Jer u ovim krajevima, gost je blagoslov, poslanik dobre volje.
I kroz smijeh i razgovore, večeri se u noć pretapaju,
Priče o prošlosti, sadašnjosti, i snovima što budućnost nosi.
Ovdje se prijateljstva sklapaju brzo, a sjećanja za cijeli život ostaju,
Jer srce Balkana, u svakoj kući, za ljubav i gostoprimstvo zna.
Tako putniče, nosi sa sobom sjećanja na te divne krajeve,
Gdje ljudi s ponosom žive, i stranca kao svog prihvaćaju.
I neka ti srce bude ispunjeno sjećanjima na gostoprimstvo i sreću,
Jer u ovom kutku svijeta, dobrota i ljubav, u svakom kutku cvjetaju.
Kroz zelene doline, preko visokih planina, put te je vodio.
Gdje svaki kamen, svaki potok, priču svoju šapuće.
Od Kosova, gdje drevne priče žive u svakom gradu i selu, gdje albanci žive!
A primorski gradovi, kao biseri, krase njene obale.
I u Albaniji, gdje tradicija i modernost u harmoniji žive,
Svaki kutak zemlje, sa svojom jedinstvenom ljepotom, očarava.
U gostima si bio, gdje se cijeni starina, a novost dočekuje,
Gdje se u kuhinji miješaju mirisi, stvarajući gastronomska čuda.
Flija, spiralno čudo, slojevi tijesta i vrhnja, u ustima se tope,
Ljong, sa svojim pikantnim okusom, budi sva čula.
Pogaca, mekana i topla, kao zagrljaj starog prijatelja,
Spec paprik, pikantan i sočan, priča o zemlji sunca i vatre.
Tri leće, slatka zavodnica, rastapa se u ustima poput snova,
Svaki zalogaj, više od hrane, to je dio duše albanski krajeva.
I dok večeri prelaze u zoru, a zvijezde nad Balkanom sjaje,
Ti nosiš sa sobom sjećanja, dragocjena i istinita.
Priče o ljudima što srce na dlanu nose, o zemlji što gostoprimstvo cijeni,
O kulturama što se prepliću, tkanju bogatom, u kojem svaki čvor ima svoje mjesto.
Neka ta sjećanja budu vječna, kao zvijezde što na nebu trepere,
I neka te uvijek podsjećaju na ljepotu ovih krajeva,
Gdje svaki susret, svaki obrok, nije samo trenutak, već priča,
Priča o Balkanu, zemlji snažnoj i ponosnoj, koja srca otvara i duše spaja.
Iskreno za sve moje prijatelje Albance i druge marode koji tu zive,
kao i sve putnike koji kroz ovu lijepu zemlju hode,
Vaš prijatelj Nedžad Korajlić
