PRIJAVA
Centar će se graditi na periferiji, uz zaobilaznicu, u naselju obiteljskih kuća. Kompromisno rješenje koje je odabrano predstavlja kulturni centar koji se ni po čemu, osim po diskretnom geometrijskom uzorku fasadne opne, ne razlikuje od drugih arhitektonskih ostvarenja kulturnih i kongresnih centara
Dozvolite mi da se na početku osvrnem na temu islamske estetike. S bogatstvom tog apstraktnog geometrijskog jezika, koji je zastupljen u svim aspektima islamske umjetnosti, od arhitekture, književnosti do sitnih uporabnih predmeta, susrela sam se prvi puta uživo i pobliže u Muzeju Victorije i Alberta u Londonu i još danas živo pamtim njegov intenzitet i sveprisutnost. Matematička kompleksnost geometrijskih uzoraka implementiranih dvodimenzionalno i trodimenzionalno u prostoru te umijeće majstora koji su ih izrađivali doimaju se kao da su nastali izvan moći ljudske ingenioznosti.
– Ta vrlo specifična forma ljudskog umjetničkog izraza manje se bavi pojednostavljenim ostvarenjem lijepog u fizičkom obliku, a daleko više moćnom projekcijom izraza jednog vjerovanja u Boga i čovjekovog odnosa prema božanskom, napisao je Idham Mohammed Hanash u Teorija islamske umjetnosti, Estetski pojam i epistemička struktura.
Bila je to velika prilika
Princip da se samo apstraktnim jezikom geometrije može približiti Izvoru u sebi nosi duboku filozofsku misao duboko ukorijenjenu ne samo u islamskoj umjetnosti, već i u drevnim civilizacijama Dalekog Istoka, a koja se preko bizantske kulture prenijela i na naše prostore, arhitektonsku baštinu Venecije i Španjolske.
Mogućnost da se javni urbani prostor u centru Pule oplemeni prisustvom estetike te vrste, pogotovo ako je riječ o kulturnom centru koji bi i vjerskim i sekularnim sadržajem bio otvoren za sve građane, činila se prilikom koja se ne propušta. Naravno, u suvremenoj interpretaciji, ali i sa svim pripadajućim elementima, uključno s minaretom.
Prostorno planiranje živ je proces podložan stalnoj promjeni, a ovakav je motiv vrijedan njegove izmjene za koju su potrebni malo vizije i volje. Uključivanje stručne javnosti i poticanje javnog diskursa ne bi bitno produžilo proces planiranja, ali bi možda doprinijelo boljim odabirom lokacije. Tu smo mogućnost propustili.https://5c552cdb370c03cdef2016c8a050281a.safeframe.googlesyndication.com/safeframe/1-0-38/html/container.html
Rezultat je sociološki, urbanistički i arhitektonski kompromis, a on nerijetko vodi u osrednjost, pa tako i u osrednjost arhitekture. Islamski kulturni centar gradit će se na periferiji, uz zaobilaznicu, u naselju obiteljskih kuća. Primjer lokacije gdje ne bi trebalo graditi javni sadržaj te vrste iz očiglednih prostornih i socioloških razloga.
Sprega s građanima
Inače, kompleks će sačinjavati četiri odvojene građevine: 1. Stambeni objekt s dječjim vrtićem, 2. Poslovno – ugostiteljski objekt, 3. Sportska dvorana te 4. Islamski kulturni centar koji sadrži: prostor vjerskih događanja, biblioteku, multifunkcionalnu dvoranu, ugostiteljski prostor i prostore za edukaciju.
Javni sadržaj koji je predviđen u sklopu islamskog kulturnog centra ukazuje na tendenciju projekta da se stvori javni prostor – mjesto okupljanja, druženja, edukacije vjernika, ali i svih građana koji se žele upoznati s islamskom kulturom. Dakle, ako se želi stvoriti javni prostor, a program na to upućuje, onda je veoma važno gdje će se taj javni prostor umjestiti. Iskustvo urbanizma govori kako je puno veća vjerojatnost da će neki javni prostor zaživjeti ukoliko se upne u mrežu postojećeg javnog gradskog prostora, kao njegovo programsko i prostorno obogaćenje. A na Valmadama javni prostor ne postoji, niti će ikad postojati među obiteljskim kućama. Štoviše, najvjerojatnije su se stanovnici obiteljskog naselja upravo zbog izolacije od javnih površina odlučili za gradnju kuća na periferiji.
Vjerujem da će se islamska zajednica nakon mnogo godina provedenih u skučenom prostoru i izmorena dugotrajnim traženjem lokacije za gradnju zadovoljiti i odabranom lokacijom, no ipak se radi o arhitekturi koja će dugoročno obilježiti prostor. Na kraju, važno je naglasiti i to da je islamska zajednica, u traženju sprege s građanima, pristala na rješenje koje isključuje minaret kako bi se izmaknuli dodatnim poteškoćama u ionako zapletenoj situaciji.
Kompromisno rješenje koje je odabrano predstavlja kulturni centar koji se ni po čemu, osim po diskretnom geometrijskom uzorku fasadne opne, ne razlikuje od drugih arhitektonskih ostvarenja kulturnih i kongresnih centara.
Ostali primjeri
Koliko je lokacija bitna za umještanje bilo kojeg javnog sadržaja, pa tako i ovog, dovoljno govore uspješne realizacije islamskih kulturnih centara drugdje u Europi, primjerice u Parizu i Ljubljani. Institut za arapski svijet (Arab World Institute), sekularna institucija osnovana za promociju arapske civilizacije, umjetnosti, znanosti i estetike, izgrađen je 1981. godine u centru Pariza uz rijeku Senu i blizu crkve Notre Dame, na podlozi javnog arhitektonskog natječaja (autor: Jean Nouvel). Unutar instituta nalaze se muzej, knjižnica, auditorij, restoran, uredi i sale za sastanke. Džamija je zaseban objekt drugog autora, ali u neposrednoj blizini. Dvije odvojene građevine, sekularna i sakralna, blizu jedna drugoj i upete u urbani Pariz – otvorene su za sve građane.
Džamija, odnosno Muslimanski kulturni centar u Ljubljani izgrađen je u centru 2020. godine kao rezultat javnog arhitektonskog natječaja (autori Bevk i Perović). Vjerski objekt može primiti 1.400 ljudi, a tu je i još pet pomoćnih objekata poput edukacijskog centra s knjižnicom, restorana, košarkaškog igrališta, stanova za kler te 40-metarski minaret. Nedaleko džamije glavni je željeznički i autobusni kolodvor, hotel Lev, kompleks velesajma, neboder redakcije časopisa Delo itd.
Za razliku od prijašnja dva primjera smještena u samom centru grada i u blizini drugih javnih sadržaja, Islamski centar i džamija u Rijeci izgrađen je 2013. godine na periferiji grada Rijeke, na području Gornjeg Zameta u neposrednoj blizini zaobilaznice (autori: kipar Dušan Džamonja te arhitekti Branko Vučinović i Darko Vlahović). U sklopu džamije smješteni su ugostiteljski objekti otvoreni za sve posjetitelje, polivalentna dvorana za razna društvena i kulturna okupljanja, uredski prostori i divanhana – posebna prostorija namijenjena ženskim razgovorima. U Islamskom su centru i učionice za vjeronauk te vrtić za djecu predškolske dobi. Kompleks ima i podzemnu garažu, te vanjski prostor za šetnju. Molitveni dio može primiti do 1.400 vjernika. Riječ je o kvalitetnom arhitektonskom ostvarenju na neprimjerenoj lokaciji unatoč predivnom pogledu na Kvarnerski zaljev. Objekt je umješten usred gusto naseljenog područja obiteljskih kuća i nema posebnu pristupnu cestu, već se posjetitelj mora vozilom provlačiti kroz labirint uskih uličica stambenog naselja. Osim neprimjerenog pristupa, doživljaj Džamonjinog skulpturalnog objekta degradira se i okolinom nesređenih dvorišta, automehaničarskih radionica i kokošinjaca. Stanovnici naravno na to imaju sve pravo i to je stvar osobnog načina života, no i ova arhitektura i sadržaj zaslužuju primjereniju lokaciju. Da li je Grad Rijeka guranjem džamije na periferiju opravdao multikulturalnost kojom se voli pohvaliti?
Ako se vratimo na pulski primjer, primjećujemo da se radi o sličnom problemu – dakle o javnom sadržaju koji se izmješta na periferiju. Nisam upoznata s koracima koji su poduzeti, te koje su bile prostorne mogućnosti za lokaciju u samom centru ili na pješačkoj udaljenosti od centra, no vjerojatno bi se detaljnom urbanističkom i programskom pripremom te raspisivanjem dvostupanjskog javnog urbanističkog i arhitektonskog natječaja, mogla naći primjerenija lokacija od ove koja je sada predviđena. U tom bi slučaju bilo smisleno da se u prvoj fazi odabere lokacija, a u drugoj arhitektonsko rješenje. Potakla bi se drukčija javna i stručna rasprava, građani bi se senzibilizirali na predmetnu temu pa onda možda ne bi trebali pristajati na sve nabrojane kompromise. Možda bi u konačnici građevinska čestica bila manja od sada predviđenih 12.600 kvadrata, ali bi prisutnost takvog kompleksa u centru Pule značila puno više i za islamsku zajednicu i za sve građane Pule, jer bi bio pristupačniji i vidljiviji te značajan podsjetnik da živimo u multikulturalnoj sredini i da smo ponosni što je tome tako.
Odabir lokacije za smještaj arhitekture jednako je važan kao i odabir arhitekture. Spoj dobre lokacije i dobre arhitekture u funkcionalnom, estetskom, ekološkom, ekonomskom i sociološkom smislu čini vrhunsku, održivu arhitekturu u prostoru, mjesto koje postaje dio žive memorije nekog grada.
Bez obzira na kritičku misao, islamskoj zajednici želim uspješan završetak projekta i brzo useljenje u nove prostore!
izvor: glasistre.hr
