PRIJAVA
– Prema mojim spoznajama, to je bio najteži dan za grad Sarajevo. Granatiranje Sarajeva, a posebno industrijskih objekata, komunikacija u gradu, bolnica, obrazovnih ustanova… To je momenat kada je tadašnja Jugoslovenska narodna armija imala namjeru da okupira grad – kazao je u jednom od razgovora prisjećajući se 2. maja 1992. godine general Armije RBiH Jovan Divjak.
Planeri i vođe napada na centar Sarajeva, u popodnevnim satima 2. maja povlače preživjele i ranjene pripadnike JNA u kasarne. A onda je uslijedio 3. maj i otmica predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića.
U popodnevnim satima 3. maja, Izetbegović, njegova ćerka Sabina i Zlatko Lagumdžija, iz kasarne Lukavica gdje su zadržani nakon zarobljavanja na aerodromu, vojnim transporterima UNPROFOR-a, zajedno sa generalom Lewisom MacKenziem, dolaze do komande Druge armijske oblasti. Sve je već bilo pripremljeno za evakuaciju pripadnika JNA na čelu sa komandantom Milutinom Kukanjcem.
U kasarnu na Bistriku ušao je bijeli transporter UNPROFOR-a u kojem je bio Alija Izetbegović. Kolona od tridesetak kamiona, sa malim, terenskim vozilom UNPROFOR-a na čelu u kome su general MacKenzie i Zlatko Lagumdžija, polazi sa Bistrika prema Skenderiji.
Biva zaustavljena u Dobrovoljačkoj ulici. I dok Alija Izetbegović iz transportera na koji se Jovan Divjak popeo traži od njega da kolona nastavi kako je dogovoreno – začuje se pojedinačna i rafalna pucnjava nedaleko od tog mjesta. Televizijski snimak koji prikazuje Divjaka kako viče: “Ne pucaj! Ne pucaj! Ne pucaj!” to je rečenica po kojoj će ga uvijek pamtiti i Sarajevo i Bosna i Hercegovina.
Kazao je nebrojeno puta da još postoje lobiji u RS-u, Srbiji i Evropi koji bi dozvolili da on, Ejup Ganić ili neko treći budu uhapšeni zbog optužbi za dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja.
I tako je i bilo. Uhapšen je u martu 2011. godine u Beču na osnovu potjernice koju su raspisale srbijanske vlasti, zbog njegovih navodnih zločina protiv vojnika JNA počinjenih u Sarajevu 3. maja 1992. Već na samu vijest o Divjakovom hapšenju u Sarajevu su hiljade građana izašle na ulice da protestima traže oslobađanje svog omiljenog ratnog heroja koji se, kada već nije mogao da brani zemlju koja se krvavo raspadala, svjesno opredijelio da brani građane Sarajeva.
Austrijsko pravosuđe krajem jula iste godine odbacilo je zahtjev Srbije za izručenje Jovana Divjaka.
– Dobar dan, drago Sarajevo. Ne mogu sakriti osjećanja jer pet mjeseci imao sam punu podršku od građana Sarajeva, najviše od mladih, od mog udruženja – rekao je 29. jula 2011. godine uzbuđeni i nasmijani Divjak po izlasku iz aviona.
Njega su nakon pet mjeseci u kućnom pritvoru u Austriji dočekali porodica, prijatelji i stipendisti njegove fondacije “Obrazovanje gradi BiH” a svečani doček ubrzo po dolasku organizovan je u sarajevskom Domu mladih.
U Domu mladih Divjak je poručio da je 2. maja 1992. godine Armija RBiH zaustavila četvrtu armiju svijeta, a da se 3. maja desio incident za koji neko treba da odgovara.
