PRIJAVA
Uključivanje dvije redateljice – Chloe Zhao i Emerald Fennell – u nominacije za najbolju režiju na ovogodišnjim Oscarima pozdravljeno je kao historijsko. Ali, još dvije redateljice također se natječu na ceremoniji 2021. godine sa svojim dugometražnim filmovima.
Piše ovo danas BBC, u tekstu naslova “Žene, redateljice bave se teškim istinama” navodeći našu Jasmilu Žbanić i film Quo Vadis, Aida?, te film The Man Who Sold His Skin koji je režirala Tunižanka Kaouthere Bena Hanije. Oba filma su nominirani su za nagradu za najbolje međunarodno filmsko ostvarenje.
Žbanić je nominirana i za BAFTA nagrade u istoj kategoriji, a nomirana je i za najbolju režiju.
Quo Vadis, Aida? priča je o UN-ovoj prevoditeljici, koju glumi Jasna Đuričić i njenoj borbi za spas obitelji u genocidu u Srebrenici, kada su srpske snage, u julu 1995. godine, ubile 8000 muškaraca i dječaka iz ovog grada.
Film je financiralo devet europskih zemalja, uključujući Bosnu i Hercegovinu.
“Kad smo započeli rad na filmu, prije pet godina, izgledalo je kao nemoguća misija“, objašnjava Žbanić. “Bosna nema filmsku industriju. Godišnje proizvedemo, možda, jedan film s budžetom od oko milion eura. Ali, ovaj je film koštao najmanje četiri puta više i to je morala biti koprodukcija s drugim zemljama.”
“Ovo je osjetljiva i bolna tema, a čim smo spomenuli riječ ‘genocid’, mnogi su se povukli, govoreći: ‘To je preteško’. Ipak, sad mislim da su ti ljudi oni koji misle da publika ne želi vidjeti teške stvari”, kazala je Žbanić za BBC, te dodala:
“Nominacije su nevjerovatna čast. Redatelj se uvijek nada da će njihova priča u velikom broju doprijeti do srca ljudi, a sada imamo nominacije za Baftu i Oscara, i znam koliko će još ljudi sada vidjeti film.”
Jedna od inspiracija za film bila je knjiga Hasana Nuhanovića – Pod zastavom UN-a, no redateljica Aidu opisuje kao “kombinaciju mnogih koje smo upoznali ili o kojima smo čitali”.
“Hasan je bio prevoditelj koji je bio tamo u Srebrenici i njegova je obitelj uništena”, objašnjava ona. “Pa sam mu se obratila, ali bilo mu je teško imati film zasnovan na njemu, a također sam željela i ženu kao glavni lik, koja je htjela zaštititi svoje sinove i supruga. U razvoju su mi mnoge žene, čiji su sinovi bili u Srebrenici, bile inspiracija.”
BBC podsjeća da je Žbanić 2006. godine osvojila Zlatnog medvjeda – najveće priznanje na Berlinskom filmskom festivalu za svoj prvi dugometražni film Grbavica.
“Mnogo se stvari promijenilo otkako sam kao studentica studirala film”, komentira ona.
“U povijesti stvaranja filma nikada nismo spomenuli nijednu redateljicu, pa sam četiri godine učila o – genijalnim muškarcima. Imala sam 17 godina kada je rat počeo, tako da nisam imala pristup mnogim informacijama. Kasnije su mi mnoge kolege govorile da bih trebala biti sa svojim djetetom, umjesto da snimam svoj prvi film. Samo su mi stvarali osjećaj krivice…No, sada se i publika i filmske ekipe navikavaju na ideju da žena režira.”
“Ovaj film pokazuje i kako se ženski pogled u ratu doista razlikuje i ima drugačiji način razmišljanja”, dodala je Jasmila Žbanić.
BBC priču zaključuje riječima: “Ovo su sjajni filmovi – i to ne samo zato što su ih režirale žene.”
