Na godišnjicu dodjele Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću, Zavičajni muzej Travnik, bez javnih promocija i uobičajenih programa, ove je godine predstavio posebno izdanje njegove prve pripovijetke “Put Alije Đerzeleza”. Time u njegovom rodnom gradu čuvaju sjećanje na lik i djelo kniževnika koji je BiH svrstao u sam vrh svjetske književnosti.
U decembru 1961. godine, jugoslovenskom književniku Ivi Andriću, uručena je Nobelova nagrada za književnost. Obilježavajući godišnjicu, Zavičajni muzej Travnik objavom novog izdanja njegove prve pripovijetke, te prigodnom poštanskom kovertom, podsjetio je na početke njegovog stvaralaštva.
“Knjiga ostaje kao podsjećanje da je evo prije 100 godina počela jedna pripovjedačka karijera i to je po mom sudu i sudu nekih književnih kritičara, iako prvo, jedno od najboljih pripovjedačkih ostvarenja”, kaže Enes Škrgo, kustos Memorijalnog muzeja Rodna kuća Ive Andrića.
Oni rijetki, koji aktivnostima tokom prethodnih godina baštine sjećanje na Nobelovca, upozoravaju na pogubnost činjenice da njegov grad, kao ni država, nikada nisu na pravi način pristupili njegovom liku i djelu.
“Vjerujem da nova vremena koja dolaze, novi mladi ljudi, puno ozbiljniji od nas, da će lik i djelo Andrića postaviti na ono mjesto koje on u Travniku, u Bosni, pa slobodno mogu reći u svijetu zaslužuje”, mišljenja je Anto Bilić intendant Hrvatskog amaterskog kazališta Jankovići.
Iako je cijeli novčani iznos nagrade Andrić poklonio bibliotekama u Bosni i Hercegovini, među kojima je i ona u Travniku, ona danas ne nosi njegovo ime.