PRIJAVA
Projekat izgradnje unsko-sanske regionalne deponije, kojim bi bio riješen problem zbrinjavanja krutog otpada, prepoznala je i Svjetska banka još 2004. godine, koja je za ovu namjenu odobrila kredit od milion dolara.
Nekoliko godina kasnije zadužen je novi milion eura, a priča se nije pomakla dalje od početka. Danas, 16 godina kasnije, preduzeće je u stečaju, novac potrošen, a otpad i dalje ugrožava život građana i okoliš u regiji.
Dva i po miliona maraka potrošena su na studije izvodljivosti ispitivanja terena. I nije se dogovorila ni konkretna lokacija.
“Zadužilo se još milion eura, u međuvremenu to se iskompliciralo pa je 2016. poništena odluka o određivanju lokacije i s tim prestaju svi radovi i aktivnosti oko regionalne deponije”, kaže ministar za građenje, prostorno uređene i zaštitu okoliša USK-a Adnan Alagić (A-SDA).
Dugovanja vraća Vlada USK-a, odnosno građani, vraćat će u ratama još devet godina. Ali to nije sve jer su i radnici preduzeća tužili za neisplaćene plaće.
“Ne znam iz kojih bi to sredstava išlo jer su ova sredstva bila namjenska – 1,7 miliona plus 700.000 potrošeno, to je 2,4 miliona, plus kamate”, navodi Alagić.
Posao je to za istražne organe kojima ovaj slučaj još niko nije prijavio.
“Sredstva su trošena bez u odluka skupštine i nadzornog odbora. Tadašnja uprava je trebala znati da za trošenje sredstava mora imati finansijska i druga akta”, kaže gradonačelnik Cazina Nermin Ogrešević (A-SDA).
U međuvremenu otpad se odlaže nepropisno i građani koji uredno po različitim osnovama plaćaju i postojeće deponije i propali projekt – zauzvrat dobivaju zagađen okoliš i nečistu vodu.
“To su samo organizirane i donekle kontrolirane deponije, ali sve iscjedne vode ide u podzemne vode”, upozorava Vildana Alibabić, profesor na Biotehničkom fakultetu i ekspert iz zaštite okoliša.
Najbolje je riješena deponija na koju odlažu Cazin, Bosanska Krupa i Bužim, ali i to je daleko od idealnog. Za sanaciju te i bihaćke deponije potrebno je oko deset miliona KM. Sve su oči opet uprte u kredite EU-a i donacije.
“Treba imati kvalitetne projekte, moglo bi se doći do sredstava. Općinski i kantonalni budžeti sad ne mogu odgovoriti tim zahtjevima”, dodaje Alagić.
Evropa kojoj kucamo na vrata ne želi nas bez riješenog pitanja odlaganja otpada, stoga je krajnje vrijeme da se lokalne zajednice dogovore, makar oko ovog pitanja.
“Mi samo moramo naći najpovoljniju opciju i u ekonomskom i u ekološkom smislu”, poručuje na kraju Alibabić.
Dobro došli u Unsko-sanski, eko kanton, koji ima jednu od najčišćih rijeka u Evropi i Nacionalni park Una. Uz prirodne ljepote – turistima i našim građanima nudimo i pogled na divlje deponije, koje, zbog nepostojanja konsenzusa, u ovoj državi nema ko da riješi.
Izvor: federalna.ba
