Za mog, i sve očeve svijeta…

Želim zadržati dječiji osmijeh i pogled, do starosti. Radost i toplinu srca, a možda je i moglo biti drugačije. Da sam možda ja bila drugačija…

Želim zadržati dječiji osmijeh i pogled, do starosti. Radost i toplinu srca, a možda je i moglo  biti drugačije. Da sam možda ja bila drugačija…

Evo me, i danas sam ti došla, pogledaj, mama mi je kupila novu haljinu i lutkicu, a amidža mi napravio novi par cipela, kaže: „Neka ti se slažu s novom haljinom“.

Danas ti nisam kupila ljiljane, tvoje omiljene, zlatne kao i ti. Gospođa u cvjećari rekla je kako ih danas nema na stanju, baš danas, kad je tvoj rođendan…
Izvini, nisam željela da miris ruža krvave boje preovlada miris nježnog ljiljana.

Nemoj da se ljutiš, došla sam da te vidim, izađi, molim te…

Da li me čuješ, oče, tu sam, ispred tvoje kuće…

Suze, jecaj i tupi bol u glavi…

Kamen ne može govoriti. Bjelina nišana zasjenila mi je pogled…

Stoji ispred mene, kamen.

Hladan.

A njega, nema…

Ko mi može vratiti sjaj u oku?

Ko može staroj nani osmijeh na lice vratiti?

Ko može mojoj majci vjeru u ljubav vratiti?

UBILI STE GA, ZLOTVORI!

Ubili ste ga, i još hiljade zlatnih momaka vojske bosanske, ubili ste hiljade sinova, očeva, djedova. Ubili ste zlotvori hiljade nečijih muževa.

KAKO MOŽETE MIRNO SPAVATI?

…I neka me niko ne plaši ratom, ja nemam više šta izgubiti!

Prolaze godine, i proći će ih još, a ja stojim i nadam se da ćeš se pojaviti na vratima i reći kako je sve bio samo ružan san. Nadam se da ćeš me zagrliti i reći da sve to ružno zaboravim. A nije, i neće biti ružan san, to je moja java, babo. Čekam te, na svakom ćošku ove naše Bosne i Hercegovine, nadam ti se u svakom gradu, evo, i danas, sa ovog mjesta te očekujem, da mi dođeš.

Ali znam, nema te, i nikada neću osjetiti toplinu očevog zagrljaja…

Na prstima hodaj Bosnom, da ne probudiš Nasera, Tufu, Iliju… i njih još hiljade…

Na prstima hodaj Bosnom i Hercegovinom, da ne probudiš svu onu nedužno ubijenu djecu Sarajeva, Zenice, Mostara, Srebrenice, Višegrada, Žepe… Na prstima hodaj, da im snove ne pogaziš…


Zastani i napij’ se vode sa česmi šehidskih, prouči fatihu herojima. Pomiluj za bajram i pogledaj u okice njihove djece, vidjet ćeš u tebi će tada tražiti oca… Pogledaj u te nedužne oči, i vidjet ćeš, znat čega su željne ostale…

Autorica: Amra Mušija-Huskić

Nema poruka za prikaz