PRIJAVA
Stari most u Mostaru odredio je sudbinu Mostarke Maje Popovac, koja je 9. studenog 1993. godine kao studentica arhitekture u Pragu doznala šokantnu vijest da je granatama Hrvatskog vijeća obrane (HVO) simbol rodnog Mostara srušen u Neretvu, javlja Anadolu Agency (AA).
“U trenutku kada je Stari most pao bila sam u Pragu i moj je tadašnji šef na poslu rekao da se nešto u Mostaru dešava”, kaže Popovac počevši priču o trenutku koji joj je obilježio čitavu budućnost.
– Opredjeljenje za rekonstrukciju –
Kao studentica arhitekture u Pragu tada je razmišljala da će studij arhitekture biti o nekim modernim i suvremenim, sofisticiranim konstrukcijama, ali tu ideju u trenu je zamijenila druga.
“Rušenje Starog mosta i devastacija čitavog Mostara kao takvog je mene, u tom trenutku, opredijelila da se bavim rekonstrukcijama i rehabilitacijama prostora, odnosno čitavom tom fenomenu, na koji način kad nešto izgubite možete na kvalitetan način, ne samo fizički, implementirati ponovno u prostoru u kojemu se nalazio”, priča arhitektica koja je nakon stečene diplome u Pragu uspješno vodila obnovu Starog mosta.
Kao i većini građana Mostara u to vrijeme, kako naglašava, Stari most nije bio mjesto gdje bi kao većina evropskih građana koji posjeduju neke važne spomenike išla povremeno. Stari most je njoj bio mjesto gdje je odrasla, provodila vrijeme od prvih koraka do ljubavnih sastanaka.
“Sve je to dovelo do toga da sam prije rata, kada sam bila početnik studija arhitekture, počela da cijenim čitavu tu geometriju našeg okruženja i savršenu uklopljenost Starog mosta, svih kamenih krovova, pravoslavne crkve i čitave jedne linije koja je kasnije i mojim profesorima na arhitekturi u Pragu pokazivala nešto puno više nego što smo mi kao obični građani, ne unoseći se u arhitekturu, znali”, priča Popovac za Anadolu Agency (AA).
Upravo je u Pragu, kako pojašnjava, njezin pozitivan stav prema svemu što Mostar ima osjetno osnažio.
– Zahtjevan i odgovoran posao –
“Rad na rekonstrukciji Starog mosta je nešto što je mene označilo za čitav život. To je u tim godinama, kada sam još uvijek bila mladi arhitekta, vrlo svjesna vrijednosti rekonstrukcija za društvo koje je na takav način razoreno psihički, fizički, mentalno, na sve moguće načine, značilo jako puno”, priznaje Popovac.
Vratiti duh mjesta, što ustvari daje vrijednost lokaciji, za nju je bilo neopisivo važno.
“Sama rekonstrukcija Starog mosta je za mene bila, što se tiče inžinjerskog djela, izuzetno tehnički zahtjevna”, otkriva mostarska arhitektica.
Svakim sljedećim danom koji je provodila na rekonstrukciji je sve više shvatala kakav je bio podvig prije toliko godina uraditi Stari most.
Popovac je kazala da su iz UNESCO-a i Svjetske banke zahtjevali da objekat mora biti potpuno identičan originalu.
“Mi smo svaki dan shvatali da naša težnja, bez obzira koliko smo imali sofisticiranu opremu, laboratorijsku, mehanizaciju, organizaciju gradilišta, stručnjake koji su tu sudjelovali, jednostavno otvara veliki prostor u to kako se gradilo u to vrijeme i koliko je to važno za historiju, ne samo ljudi na našem prostoru u period u kojem smo funkcionisali u Osmanskom carstvu, ali isto tako o širokom značaju za svjetsku kulturno-historijsku baštinu i nasljeđe. Stari most je sigurno, to je UNESCO i potvrdio, jedan od najprepoznatljivijih, jedan od najkvalitetnijih objekata koji je ikada u ljudskoj historiji sagrađen”, pojašnjava Popovac za Anadolu Agency (AA).
Zbog toga smatra da se budućnost Mostara ne može odvojiti od Starog mosta, odnosno od njegovog značaja za čitavu širu zajednicu ne samo lokalnu i regionalnu, jer je na nivou svjetske baštine.
– Jedno od najvećih ljudskih dostignuća –
Ističe kako joj je zadovoljstvo bilo voditi rekonstrukciju Starog mosta, ali i velika odgovornost.
“Stari most je kad pogledate tu tanku figuru, taj savršeni luk koji je bilo jako teško napraviti jednostavno predstavlja jedno od najvećih ljudskih dostignuća u vremenu u kojem je napravljen. Pa i ovaj novi Stari most predstavlja vjerovatno jedan od najbolje ostvarenih UNESCO-vih projekata, s obzirom na to da smo mi bili pilot-projekat, a da nikad ništa što je potpuno srušeno se nije diglo i dobilo status UNESCO-a. Ali procedure koje smo mi pratili i čitav simbolizam za taj grad, za tu regiju i za čitav svijet je značio puno više i na moju veliku sreću to je u potpunosti ostvareno”, zadovoljno će Popovac.
Ističe da se to vidi i u rijekama turista koji i prolaze gradom na Neretvi i odnosom građana Mostara prema tom mostu.
“To se naravno može podići još više, ali mislim da smo na dobrom putu da taj trenutak kad smo ga izgubili podignemo iznad nekog dnevno-političkog nivoa, ali ga jednostavno stavimo u jedan tehnički inžinjerski, kulturno-historijski, odnosno UNESCO narativ koji nam se u zadnje vrijeme nudi”, kaže Popovac za AA.
Na godišnjicu rušenja Starog mosta, gledajući savršeni luk remek-djela osmanske arhitekture čijom obnovom je rukovodila, ova Mostarka naglašava da se ne osjeća drugačije nego što bi se svaki građanin Mostara osjećao, gledajući turiste koji se fotografiraju i uživaju u ljepotama Starog mosta.
– Svi ponosni na simbol grada –
“To što sam učestvovala u rekonstrukciji je mene profesionalno obilježilo za sve buduće godine rada i nikako ne mogu zanemariti taj aspekt, ali mislim da svaki građanin Mostara, ne mogu reći da su se osjećali manje važno nego ja. Svi smo mi bili nevjerovatno ponosni i svi smo mi bili nevjerovatno iznenađeni da smo uopšte nakon takve devastacije, na svim našim poljima rada, dočekali dan da nismo morali funkcionisati u ruševinama, u kakvim su nas ostavili. Jednostavno smo imali priliku da kažemo da smo mi bolji od toga i da mi možemo ponovo uraditi i da taj grad zaslužuje puno više. Iskreno se nadam da ćemo ponovno u nekakvoj rekapitulaciji naših svih emocija u svemu tome reći, da smo u jednom trenutku imali jedan pad svih mogućih vrijednosti, ali smo u sljedećem trenutku jednostavno bili dovoljno jaki da popravimo, što je rijetka situacija. Mi smo uspjeli izgraditi nešto što smo u nekom našem padu koncentracije uspjeli izgubiti”, pojašnjava mostarska arhitektica.
Vjera da će se sve to sklopiti u jednu održivu cjelinu, kako tvrdi, zbog toga u njoj postoji.
“Jednostavno, ako smo to uspjeli odraditi do 2004. godine, naravno uz veliku pomoć i sada možemo iskoristiti kako svoja znanja tako i pomoć da dođemo do boljih rezultata. Sad i za čitavo okruženje šire oko Starog mosta koji će ostati za nas Mostarce univerzalni simbol, kako nas samih, jer to je naš identitet tako i cijele vjere u bolji sistem, odnosno u bolje vrijeme koje dolazi nakon nekog lošeg vremena”, zaključila je graditeljica porušenog Starom mosta u Mostaru.
Stari most u Mostaru srušen je tijekom rata u Bosni i Hercegovini 9. studenog 1993. godine. Njegova obnova počela je 2000. godine, a za javnost 23. srpnja 2004. rekonstruirani Stari most je otvoren, dok je sljedeće godine uvršten na UNESCO-v popis zaštićenih spomenika kulture.
Stari most u Mostaru preko rijeke Neretve kada je izgrađen bio je najveća lučna konstrukcija na svijetu. Dao ga je sagraditi 1566. godine Sulejman Veličanstveni, a graditelj je bio Mimar Hajrudin. Stari most ima izražen luk širok 4 metra i 30 metara dug koji svojom visinom od 24 metra, na najvišem mjestu, dominira rijekom Neretvom. S oba kraja završava s jednim obrambenim tornjem, Hellebija na sjeveroistoku i Tara na jugozapadu, koji se zajedno nazivaju “mostari”, te slovi za jedan od najvećih arhitektonskih dostignuća svog vremena.
