PRIJAVA
Pošto se često događalo i da neki predmet zapadne u odžak, odžačari su nosili i tešku željeznu kuglu, kojom bi čistili odžake od tih predmeta.
Najprepoznatljiviji su bili po svojim odijelima crne boje i licu koje je skoro uvijek bilo garavo. Nosili su o male crne kapice.
Međutim, ovaj zanat priznat ćemo, pregazilo je vrijeme. Sve je više stanovnika koji za zagrijavanje svojih domova koriste druge energente, zbog čega je i potreba za dimnjačarima skoro pa nestala.
Za dimnjačare se vezuju brojna vjerovanja, od donošenja sreće pa do toga da trebamo uhvatiti se za dugme kada ga sretnemo.
Mi smo danas vidjeli jednog u Vogošći prilikom rada na jednoj od stambenih zgrada. U komentarima nam pišite, kada ste vi posljednji put vidjeli odžačara u vašem gradu i jeste li se uhvatili za dugme.
Kako odžačar donosi sreću?
Širom svijeta susret sa odžačarem predstavlja sreću. U tom momentu poželimo želju i tražimo dugme na odjeći kako bismo se uhvatili za njega da bi nam se želja ispunila.
I figura odžačara i dugme, kao hamajlija, imaju svoje značenje.
Naime, susret sa odžačarem predstavlja susret sa srećom, a ovo vjerovanje ima jako dugu historiju. Ranije se nije vezivalo za odžačara, nego za bilo koju osobu koja ima tamniju kožu.
Ovo vjerovanje da osobe sa tamnijom bojom kože donose sreću vezuje se za mišljenje da se duše naših predaka mogu otjelotvoriti u lik nekog stranca kako bi nas posjetili na “ovom svijetu”.
S obzirom na to da je “onaj” svijet pod zemljom, njegova boja je crna. Smatra se da su duše naših predaka naši zaštitnici i da od njih zavisi naša sreća. Zbog toga je sreća sresti odžačara, jer se on smatra otjelotvorenjem duše naših predaka, a susret sa njim ima moć da otjera nečiste sile iz našeg života.
Prema jednoj priči koja je nastala 1529. godine kada su Osmanlije izvršili opsadu Beča, jedan odžačar je vidio turske trupe koje se približavaju Beču i obavijestio nadležne. Zahvaljujući njemu, Beč je odbranjen od Osmanlija, a odžačari su postali simbol sreće.
Postoji i druga priča koja je vezana za jednu groficu koja je pripremala veliku proslavu. Kada je sve već bilo spremno, iz kamina je počeo da izlazi crni dim i polako, ali sigurno ispunjavao je cijeli dvor.
Međutim, u tom trenutku dva odžačara pritekla su grofici u pomoć – očistili su dimnjak i tako spasili zabavu. Grofica je od tada svima pričala kako odžačari donose sreću.
Treća priča o odžačarima slična je drugoj, ali u sebi ima i logike i vjerovanja. Kada je dimnjak zapušen, dim se vraća u kući, što znači da dom “ne diše” dobro, dim se zadržava unutra, čime se zagađuje domaćinstvo, a time se i negativna energija taloži.
Logično je da, kada odžačari urade svoj posao i očiste odžak, dim izlazi napolje, što u tom trenutku predstavlja čišćenje i osobađanje doma od zlih i negativnih sila.
Zašto se uhvatimo za dugme kada sretnemo odžačara?
Ustaljena je navika kod onih koji veruju da odžačar donosi sreću, da se u trenutku kada vidimo odžačara odmah uvatimo za dugme. Ali kako je dugme veza između odžačara i ostalih ljudi?
Dugme predstavlja “magični krug” sreće, neku vrstu hamajlije, koju je, da bi nam se ispunila želja, trebalo protrljati prstima kada vidimo odžačara.
Hayat
