PRIJAVA
Alija Fulurija (57) je čovjek iz Bosne i Hercegovine koji neumorno radi kako bi kampus Univerziteta Mercyhurst u mjestu Erie u američkoj saveznoj državi Pennsylvania, izgledao prelijepo.
Ukoliko ste studirali na Univerzitetu Mercyhurst u proteklih deset godina velike su šanse da ste bar jednom sreli Aliju Fuluriju.
On svakodnevno mnogo radi kako bi bašte i teren oko kampusa univerziteta bile dovedene do savršenstva, piše portal GoErie.
Rođen je u Bosni, a ratne 1992. godine proveo je šest mjeseci u koncentracionom logoru. Nakon toga preselio se u New York City sa svojom suprugom i djecom. Nešto kasnije preselili su u grad Erie.
– Radim ono što volim i sretan sam što sam ovdje. Nisam znao ništa o ovom poslu i morao sam brzo učiti, priča Alija.
Govoreći o koncentracionom logoru, on kaže “da će ga možda večeras sanjati jer priča o njemu”.
– Meni sve to teško pada. Pokušali su me ubiti tamo. Bilo je jako ružno, dodao je Fulurija.
Kada je pobjegao iz logora, bio je toliko željan života i napornog rada kako bi sebi osigurao pristojan život.
Fulurija je zaposlen 1994. godine kao radnik na održavanju i tada je bio plaćen 4,25 dolara po satu. 1999. godine unaprijeđen je na poziciju vođe grupe za održavanje kampusa.
Alija vodi malu grupu ljudi koja zasadi 10.000 sadnica cvijeća svake godine u kampusu Univerziteta. Svaku sadnicu pažljivo sade, zalijevaju, okopavaju, te kada padne snijeg očiste, a tokom zimskog perioda oni čiste staze za pješake i trotoare u krugu kampusa od snijega i posipaju sol kako ne bi zaledile.
Tom Fabrizio je šef Aliji Fuluriji i obnaša funkciju šefa održavanja cijelog kampusa Univerziteta. Fabrizio ima samo riječi hvale za ovog Bosanca.
– On i njegovi momci rade jedan od najnapornijih i najslabije plaćenih poslova u kampusu. Ali oni vole ono što rade i zbog toga ih jako poštujem, rekao je Fabrizio.
– Nevjerovatna je količina posla kojeg naprave u različitim okolnostima. Nevjerovatno je šta taj čovjek sve podnese, dodaje Fabrizio.
Kada je Alija Fulurija stigao u grad Erie znao je jedva 50 riječi engleskog jezika i nije ih mogao povezati.
– Studirao sam francuski i ruski jezik. Sada se mogu smijati, ali kada sam došao ovamo, nije bilo smiješno. Ništa slično ranije nisam radio. Spremiti neka pića, voditi hotel – sad to mogu raditi savršeno, kazao je Alija.
Došao je na Univerzitetu Mercyhurst misleći da će to biti samo privremeni posao, a umjesto toga pronašao je poziv života. On uživa u praktičnom radu u bašti ali istovremeno čita i usvaja znanja iz oblasti botanike i uređenja zelenih površina.
– Imam to u srcu. Volim se odmaći korak, dva pa pogledati šta sam posadio. Imam dobro oko za to. Mnogo ljudi me pita: “Kako si to zasadio?”, priča Fulurija.
Tom Fabrizio kaže da je “Alija izuzetno vrijedan radnik”.
– Nikada ništa slično njemu nisam vidio. Moram da ga zaustavim. Kažem mu: “Stani, pusti mlade ljude da urade ovo”. On mi na to odgovori: “Ne, ne, pusti mene da ja to na svoj način uradim”, zaključuje Fabrizio.
MojaBiH
