PRIJAVA
Travnik, grad u srcu Bosne, prvi put se spominje 1463. godine za vrijeme osmanskih pohoda na Bosnu, tačnije pri prolasku sultana Mehmeda II Fatiha za Jajce. Međutim, tvrđava iznad današnjeg Travnika sagrađena je mnogo ranije, a narodne predaje osnivanje travničke tvrđave vežu za vrijeme vladavine bosanskog kralja Tvrtka II. U osmanskom periodu Travnik je bio mjesto gdje su stolovali bosanski veziri te od tog vremena nosi i naziv Vezirski grad. Od početka 18. stoljeća pa sve do 1851. godine, Travnik je bio mjesto iz kojeg su namjesnici upravljali Bosnom. Travnička tvrđava imala je središte koje se razvijalo od srednjeg vijeka, preko osmanskog, austro-ugarskog doba, da bi na koncu rezultiralo današnjim gradom Travnikom. Alija Bejtić navodi da se Travnik posebno razvijao u razdoblju u kojem je bio sjedište bosanskih namjesnika te da su razvoju najviše doprinijeli sami namjesnici, koji su u Travniku izgradili brojne objekte. Jedna od značajnih ličnosti iz vremena osmanske uprave Bosnom je i travnički vakif, namjesnik Bosne Elči Ibrahim-paša. Elči Ibrahim-paša bio je bosanski namjesnik u periodu od 1704. do 1705. godine.
Iako je u Travniku boravio vreoma kratko, uspio je postati najveći vakif i graditelj u Travniku. Mujezinović je mišljenja da je Elči Ibrahim-paša rodom iz Grčke, s otoka Argiboza. Knežević navodi da je Ibrahim-paša iz Tešnja. Ima i onih koji su stava da je ovaj bosanski namjesnik rodom iz Travnika. Međutim, općeprihvaćen je stav o njegovom grčkom porijeklu. Nadimak Elči dobiva zbog svoje miroljubivosti, elči je riječ turskog porijekla koja u prevodu znači mirotvorac. Elči Ibrahim-paša je izgradio mnoštvo objekata te sve zabilježio u svojoj vakufnami izdatoj 28. marta 1706. godine. U vakufnami stoji da je dotični paša sagradio medresu, tekiju i mekteba u Osoj mahali u Travniku te da je za njihovo održavanje uvakufio Han na Baščaršiji, berbernicu s odžakom, dućane, nalbantski dućan, pekaru, sve u sklopu pomenutog hana. Također, Elči Ibrahim-paša uvakufio je i sjenar, pet mesarskih dućana i klaonicu u Donjoj čaršiji i Tabhanu, a sve najamnine i prihode namijenio za izdržavanje medrese, tekije i mekteba.
Među brojnim objektima koje je uvakufio, najznačajnije i najpoznatije zdanje koje je podigao Elči Ibrahim-paša jeste medresa u Travniku. Medresa u središnjem dijelu Travnika izgrađena je do 1706. godine. Međutim, prvobitna građevina nije očuvana. Naime, medresa iz 1706. godine srušena je 1892. godine, prilikom izgradnje pruge kroz Travnik, ali je austrougarska vlast u to doba, kao nadoknadu za rušenje te zgrade, sagradila u periodu od 1892 do 1895. godine zgradu današnje Elči Ibrahim-pašine medrese. U vezirskom gradu Travniku u osmanskom periodu izgrađene su tri medrese. Najstarija podignuta medresa je upravo Elči Ibrahim-pašina i jedina je do danas ostala u upotrebi. Prva poznata dužnost Elči Ibrahim-paše je dužnost rizničara u dvoru sadri-azama Kara Ibrahim-paše, koju je obavljao od 1684. godine. Pored namjesništva u Bosni, dužnost valije Elči Ibrahim-paša obavljao je u Temišvaru, Jonji, Sofiji. Po završetku namjesništva u Bosni, odlazi u rodni Argiboz, a potom postaje muhafiz u Beogradu. Upravljanje tvrđavom u Beogradu posljednja je dužnost koju je obavljao ovaj miroljubivi paša. Elči Ibrahim-paša, sin Osmanov, umro je 1708. Godine u Beogradu. Predpostavlja se da je sahranjen u haremu džamije sultana Sulejmana.
Intelektualno.com
