Zašto su pojedini mediji i političke strukture već krenuli u kampanju protiv prof. Sanina Muse, i šta to govori o stanju našeg društva?
U posljednjim sedmicama ime prof. Sanina Muse pojavljuje se sve češće u bosanskohercegovačkoj javnosti, i to najviše kroz napade pojedinih režimskih i islamofobnih medija. Njegova najava da će razmisliti o kandidaturi za člana Predsjedništva BiH izazvala je lavinu reakcija – od medijskih diskvalifikacija, do otvorenih poziva da se stavi pod prismotru sigurnosnih agencija.
Režimski novinar Avdo Avdić otišao je i korak dalje, javno sugerišući da Musa treba biti pod kontrolom i osuđen – i to bez ikakvih dokaza. Nažalost, slične prakse u BiH već smo vidjeli. Dovoljno je prisjetiti se slučaja „Alžirske grupe“, kada su nevini ljudi slani u Guantanamo, a domaći političari poput Zlatka Lagumdžije za to nikada nisu snosili nikakvu odgovornost.
Mediji ga etiketiraju kao „samoproglašenog prosvjetitelja i Facebook-tumača islama“, nastojeći ga diskreditovati i predstaviti kao radikala. U zemlji poput naše, najlakši način da nekoga eliminišete jeste da ga označite islamistom. Takva etiketa ne zahtijeva ni dokaze ni argumente – dovoljno je da izazove strah i sumnju kod površnih čitalaca i birača.
Ipak, iza ovih napada krije se mnogo dublje pitanje: zašto bi Musa uopšte bio prijetnja političkoj eliti? Odgovor je možda jednostavniji nego što se misli. Sve što je naš narod do sada birao – razočaralo ga je. Skoro nijedan predstavnik nije prošao bez afera, gafova ili sumnjivih poslova. Kod prof. Muse, barem do sada, takvih mrlja nema.
Njegovi protivnici vole isticati da nema političkog iskustva. Ali, ako iskustvo znači snalaženje u korupciji, dilovima i aferama – možda je i bolje da ga nema. Političko znanje se može nadoknaditi kroz savjetnike, ali političko poštenje – ili postoji, ili ne.
Najveći „nedostatak“ prof. Muse zapravo je to što nema lopovskog iskustva, pa samim tim ne može biti dobar „team player“ u današnjem političkom okruženju. Upravo to je ono što najviše zabrinjava aktuelne moćnike – kako bi uopšte ubacili čovjeka poput njega u ustaljene šeme i dilove?
S druge strane, pred biračima Musa nema klasične adute: nije predsjednik velike partije, ne može obećati kilometre asfalta niti raspodjelu unosnih pozicija. Još jedan dodatni problem je mentalitet našeg društva – biračko tijelo u BiH često sa skepsom gleda na kandidate s vjerskim obrazovanjem.
Ipak, prof. Musa ima legitimno pravo na kandidaturu, kao i svaki drugi građanin. I sama činjenica da njegovo ime izaziva toliku nervozu u medijima i među političarima govori da je možda upravo takav profil kandidata potreban Bosni i Hercegovini.
Ako se kandiduje, jedno je sigurno: mnogi će ga pokušati zaustaviti. No, možda bi to trebala biti najbolja preporuka zašto bi ga upravo trebalo podržati.
”Sanin Musa je rođen 1972.u Sarajevu, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Kao devetnastogodišnji mladić stajao je i na prvim i na drugim sarajevskim barikadama pred sami početak rata. U rat ulazi sa tek napunjenih 20 godina života, a izlazi iz njega kao demobilisani borac, 1995., 50%RVI, šehidska porodica, te porodica civilne žrtve rata. Otac i majka su mu poginuli u jednom danu zajedno, 22.07.1993., u danu u kojem je na Sarajevo pao najveći broj granata, 3777. Jedna od njih bila je kobna po njegove roditelje. Studirao je orijentalistiku na/arapski jezik i književnost na Sarajevskom univerzitetu, Filozofski fakultet. Završio Fakultet za islamske studije u Novom Pazaru, 2006., kao jedan od prvih diplomanata. Na tom Fakultetu je i predavao tri godine na predmetu Osnove islamskog vjerovanja, u periidu od 2010.-2012. Postdiplomski studij završio je 2007.godine, na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, odsjek Humanističkih nauka, smjer islamistika. Autor je 20ak knjiga o islamu, odkojih je 13 do sada objavljeno, i koje su prevođene na 5 jezika. Održao više od hiljadu hutbi, islamskih predavanja, tribina, promocija islamske literature, radio i tv emisija sa islamakom tematikom i sadržajem, što je bilo razlogom povratka vjeri i prihvatanja islama hiljada ljudi širom svijeta. Osnivač je i prvi imam džemata Ebu Bekr es Siddik, u Beču, 2013.godine. Predavač godine ispred Naučnog kulturnog Centra Tuzi/Podgorica, 2009.godine. Autor je video serijala od 29 epizoda Ko smo mi Bošnjaci. Osnivač i utemeljitelj udruženja Inicijativa Iskorak, kao i Bosanske narodne stranke – VJERA.NAROD.DRŽAVA. Organizator je prve Anti lgbt parade u Sarajevu i državi Bosni i Hercegovini, 2019. Govori i služi se arapskim, engleskim i njemačkim jezikom. Oženjen, otac petero djece”.
(preneseno bez intervencija)