PRIJAVA
Svjetski dan voda obilježava se svake godine 22. marta s ciljem podizanja svijesti javnosti i usmjeravanja globalne pažnje na značaj i važnost vode, te promociju održivog korištenja postojećih vodnih resursa.
Ovogodišnji slogan Svjetskog dana voda 2019 je „Leaving no one behind“ – „Ne ostavimo nikog iza“ (bez vode) – Voda za sve!“, a njime se želi apelirati na jednaka prava pristupu sigurnoj vodi za sve ljude, ukazujući na globalne trendove smanjenja raspoloživih zaliha vode, uzrokovane njenim neracionalnim trošenjem i onečišćenjima voda.
Vodne krize postaju sve aktualnije diljem svijeta, posebno u vodom siromašnim krajevima i rastućim urbanim sredinama, čemu dodatno doprinose klimatske promjene s izmjenom sušnih i kišnih razdoblja, prirodne katastrofe i ratna zbivanja.
Posebno ugrožene, po pitanju dostupnosti i raspoloživosti pitke vode i odgovarajućih sanitarnih uvjeta, su marginalizirane skupine ljudi, poput izbjeglica, nomadskih i autohtonih naroda, žena, djece, bolesnih, siromašnih i dr. Stoga je apel „Voda za sve!“ upućen cijelom svijetu, tražeći od svih da se odgovornije i humanije odnose prema vodnom resursu i ugroženim skupinama.
Osiguranje pitke vode jedno je od temeljnih ljudskih prava te predstavlja imperativ za vodnu politiku svake zemlje. Ujedinjeni narodi (UN) su 2010. godine priznali “pravo na sigurnu i čistu vodu za piće i sanitaciju kao ljudsko pravo koje je neophodno za potpuno uživanje u životu i svim ljudskim pravima”.
Ljudsko pravo na vodu daje pravo svakome, bez diskriminacije, na dovoljnu, sigurnu, prihvatljivu, fizički pristupačnu i vodu pristupačnu za ličnu i kućnu upotrebu; što uključuje vodu za piće, ličnu higijenu, pranje odjeće, pripremu hrane i osobnu i kućnu higijenu.
Ljudi ostaju bez vode “bez mnogo argumenata iz više razloga”. Neke od “osnova diskriminacije” koje uzrokuju da određeni ljudi budu posebno ugroženi kada je u pitanju pristup vodi su: spol i rod; rasa, etnička pripadnost, religija, rođenje, kasta, jezik i nacionalnost; invalidnost, starost i zdravstveno stanje; imovina, vlasništvo, prebivalište, ekonomski i socijalni status; te drugi faktori, kao što su: degradacija životne sredine, klimatske promjene, rast stanovništva, konflikti, prisilno raseljavanje i migracijski tokovi također mogu neproporcionalno utjecati na marginalizirane grupe putem utjecaja na vodu.
Prema podacima Organizacije Ujedinjenih naroda, danas više od dvije milijarde ljudi širom svijeta živi bez vode za piće u svojim domovima; oko četiri milijarde ljudi, što je skoro dvije trećine svjetske populacije, doživljavaju tešku nestašicu vode u trajanju od najmanje mjesec dana tokom godine; oko 159 miliona ljudi skupljaju pitku vodu iz površinskih voda, kao što su jezera, rijeke i potoci; više od 700 miliona ljudi moglo bi da bude zahvaćeno intenzivnom nestašicom vode do 2030. godine; oko 68,5 miliona izbjeglica širom svijeta danas imaju problematičan pristup pitkoj vodi; oko 5 miliona ljudi širom planete godišnje umre od bolesti izazvanih zagađenom vodom; više od 700 djece ispod pet godina starosti umire svakog dana od bolesti izazvanih zagađenom vodom ili loših sanitarnih uslova.
Prve važne preporuke o problemima vezanim za vodu i vodne resurse bile su formulirane na konferenciji Ujedinjenih naroda o vodama koja je održana 1977. godine u Mar del Plati (Argentina). Nakon konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju u Rio de Janeirou, Opća skupština UN je rezolucijom od 22. februara 1993. odlučila da se 22. marta svake godine obilježi kao Svjetski dan voda i da se na taj dan, diljem svijeta, posebno skrene pažnja na probleme u vezi sa vodom i vodnim resursima, s tim da se svake godine obilježava uz drugi moto.
Tako je npr. 1995. godine obilježen pod motom: “Žene i voda“, 2004. godine: “Voda i katastrofe“, a 2007. godine: “Kako se nositi s oskudicom“. Prošle godine, tema Svjetskog dana voda bila je „Priroda za vodu“, sa posebnim fokusom na aktivnosti vezane za zaštitu prirodnog okruženja u cilju smanjenja zagađivanja i očuvanja vodnih resursa (npr. zaustavljanje neplanirane sječe šuma, zaštita vodotoka od otpadnih voda, zaštita zemljišta od erozije, zaštita močvara od isušivanja i sl.).
Onečišćenje okoline i klimatske promjene širom svijeta potiču alarmantne krize s nestašicom vode, a poplave, suše i onečišćenja vode dodatno pogoršavaju već degradiranu vegetaciju, tla, rijeke i jezera.
Ljudskom nebrigom o ekosistemu još se više umanjuje mogućnost osiguranja pitke vode za sve ljude svijeta, te njihov opstanak i napredovanje.
Rješenja koja nudi sama priroda imaju potencijal rješavanja mnogih aktuelnih problema s vodom i vodosnabdijevanjem, a pri tom pomaže korištenje savremenih “zelenih” tehnologija. Sadnjom novih šuma, ponovnim povezivanjem rijeka s njihovim naplavnim područjima i obnavljanjem močvarnih područja, moguće je ponovno uspostavljanje ravnotežnih vodenih ciklusa i poboljšanje ljudskog zdravlja i života.
Na konferenciji Ujedinjenih naroda o održivom razvoju u New Yorku 25. septembra 2015., 150 svjetskih čelnika usvojilo je novi Program globalnog razvoja do 2030. (Agenda 2030.) u okviru kojeg je doneseno 17 ciljeva održivog razvoja (Sustainable Development Goals – SDG).
Posebno važan je cilj 6. – osigurati sanitarne uslove i pristup pitkoj vodi za sve, obavezuje svijet da svim ljudima uz zaštitu okoline i smanjenje onečišćenja osigura i siguran pristup pitkoj vodi.
Ovaj 21. vijek je vijek vode i jasno je već danas da je egzistencijalni problem čovječanstva sve veći manjak pitke vode.
Stoga je potrebno apelovati i skrenuti pažnju na važnost očuvanja vode kao prirodnog bogatstva koje je u uskoj vezi sa zdravljem, biodiverzitetom i energijom. Bez očuvanja voda, napretka u poboljšanju sadašnjeg stanja ni ostali UN milenijumski razvojni ciljevi neće moći biti dostignuti.
Potrebno je intezivno raditi na edukaciji javnosti o značaju i očuvanju voda, te animirati javnost da, što je više moguće, bude uključena u kreiranje i realizaciju planova upravljanja vodom, poruke su i ekoloških organizacija, nevladinih udruženja, zdravstvenih ustanova, ali i institucija svih nivoa vlasti koje su zadužene za brigu o svim slojevima društva i njihovom zdravlju, ali i očuvanje životne sredine, posebno uključujući vodne resurse.
Vodni resursi nisu neograničeni i zalihe pitke vode ubrzano se smanjuju. Prema rezultatima više istraživanja, npr. svakog dana prosječno kućanstvo potroši oko 50 litara vode na ispiranje wc-a, a jedan od šest ljudi na Zemlji nema dnevnih 20-50 litara osigurane svježe vode, dok svakodnevno od posljedica nedostatka vode umire 3.800 djece.
Stoga stručnjaci ukazuju na nužnost kontinuirane edukacije posebno djece da se od najmlađe dobi uče da vole prirodu, da budu osjetljivi na pitanja zaštite čovjekove okoline, jer će upravo oni u budućnosti donositi odluke o razvoju, te će u godinama koje dolaze i sve većim brojem prirodnih katastrofa voda biti jedno od glavnih globalnih ekoloških, ekonomskih i zdravstvenih pitanja u cijelom svijetu.
