Izraelci sutra izlaze na birališta poslije tromjesečne izborne kampanje usredsređene više na lične napade nego na sveobuhvatne političke prijedloge.
Pravo glasa na 21. parlamentarnim izborima u Izraelu ima 6,3 miliona ljudi.
Izbori se uveliko smatraju referendumom o premijeru Benjaminu Netanyahuu koji teži da četvrti put uzastopno, a peti put ukupno, postane premijer.
Ako se to desi on bi po broju godina na toj funkciji nadmašio prvog izraelskog premijera, oca nacije, Davida Ben-Guriona.
Izborna kampanja počela je političkim raskidima saveza partija, kontroverznim savezništvima, a nastavljena je vijestima o hakovanim telefonima, mentalnom zdravlju, novim sumnjama na korupciju, otkrićem lažnih naloga na društvenim mrežama u kojima se širi propaganda u korist jednog kandidata, podsjećaju izraelski mediji.
Ispitivanja javnog mnjenja pokazivala su da se tijesna trka vodi između Netanyahua, suočenog s ozbiljnim optužbama za korupciju, i njegovog glavnog rivala, bivšeg načelnika generalštaba Bennya Gantza, koji se po ocjeni AP-a postavio kao spasilac zemlje.
Rezultati anketa objavljivali su se nekoliko put nedjeljno ali se u prošlosti pokazalo da su netačni i da ne mogu predvidjeti ishod, pogotovo ovih izbora koji se smatraju neizvjesnijim nego ikad.
Najveća neizvjesnost nastupa nakon prebrojavanja glasova jer tada predsjednik Izraela odlučuje kome će povjeriti zadatak da formira vladajuću koaliciju.
Obično taj zadatak dobija onaj čija je stranka osvojila najviše glasova ali ne mora tako biti.
Po ocjeni izraelskih komentatora, Netanyahuov konzervativni Likud nije jasno objavio svoju platformu već se uglavnom osvrtao na ranije uspjehe, posebno u spoljnoj politici.
Isticalo se povlačenje SAD-a iz nuklearnog sporazuma velikih sila s Iranom, kojem se Izrael oštro protivio, snažne veze između SAD-a i Izraela otkako je Donald Trump postao američki predsjednik, njegovo priznanje Jerusalema kao glavnog grada Izraela, preseljenje ambasade u taj grad, priznanje izraelskog suvereniteta nad Golanom i izraelske tajne veze sa arapskim državama.
O Palestincima je bilo malo riječi, ali je očito da je Netanyahu u principu 2009. godine sasvim odstupio od prihvatanja palestinske države.
Na kraju kampanje je najavio da će izraelski suverenitet proširiti na jevrejska naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, teritoriji na kojoj Palestinci planiraju da osnuju svoju državu, koja će obuhvatiti pojas Gaze, a istočni Jerusalem da bude glavni grad.
Što se religije tiče, Likud se pridržava dugotrajnog statusa quo u korist svojih ultraortodoksnih koalicionih partnera i ne misli da mijenja postojeću ravnotežu u odnosu na brak, razvod i preobraćenja.
Šezdesetdevetogodišnji Netanyahu je u izbornu trku ušao s izgledima da se protiv njega podigne optužnica za korupciju, uz optužnice za prevaru i kršenje povjerenja, što je i potvrdio izraelski vrhovni tužilac.
Ako on pobjedi u izbornoj trci i nastavi da vlada nakon podizanja optužnice možda neće morati da podnese ostavku dok sve mogućnosti za žalbu nisu iscrpljene, između ostalog.
Pravnici upozoravaju da će time Izrael ući u potpuno nepoznate vode.
Posljednje ankete pokazivale su malu prednost Netanyahua nad Gantzom, deset godina mlađeg, u odgovoru na pitanje koga bi ispitanici više voljeli za premijera.
Većina je pokazivala zapravo da će savez partija centra Bennya Gantza osvojiti više poslaničkih mandata, tridesetak, od ukupno 120 u Knessetu, ali će mu biti teže nego Netanyahuu da oformi koaliciju.
Savez partija Plavo bijelo (Kahol Lavan) osnovan je u februaru između Gantzove partije i partije Yaira Lapida, sina pokojnog izraelskog novinara i ministra Tommya Lapida, Tomislava Lampela, rodom iz Novog Sada.
Savez je odmah postao jedini vidljivi rival Likudu.
U svom programu taj savez podržava ujedinjeni Jerusalem kao glavni grad Izraela, izraelsku kontrolu nad dolinom rijeke Jordan i nad blokovima jevrejskih naselja na Zapadnoj obali i ima volju da pregovara sa Palestincima.
Savez namjerava da inicira regionalnu konferenciju s arapskim zemljama u težnji za stabilizacijom i produbljenjem procesa odvajanja od Palestinaca bez kompromisa po bezbjednosne interese države Izrael.
Takođe, taj savez podržava inicijative da bude javnog transporta na dan odmora, šabat, koje blokiraju ultraortodoksni, a također se zalaže za zakon kojim bi se dozvolila zajednica osoba istog pola.
U savezu Plavo bijelo su još dva bivša komandanta izraelske vojske. Prije nego što je savez osnovan objavljeno je da su Gantzova majka i Lapidov otac, oboje preživeli u Holokaustu, bili u istoj zgradi u jevrejskom getu u Budimpešti prije nego što su deportovani u logore 1944. godine.
Na izborima se nadmeće četrdesatak partija, uključujući ultraortodoksne vjerske partije, arapske stranke, novu ultradesnu partiju Zehut koja se zalaže za legalizaciju marihuane i čiji je lider spreman da pregovara i sa Gantzom i sa Netanyahuom o koaliciji.
Izborni dan u Izraelu je neradan i odziv na izbore je visok. AP podsjeća da se na izbore 2015. godine odazvalo 72 odsto glasača, što je najviše od 1999., ali manje nego 1949. kada je odziv bio 77 odsto, godinu dana poslije proglašenja nezavisnosti.
Onaj ko dobije mandat ima na raspolaganju mjesec dana da formira koaliciju uz mogućnost produženja od dvije nedjelje. Ako to ni desničarskom ni ljevičarskom bloku ne pođe za rukom moglo bi biti novih izbora u novembru.