PRIJAVA
I ove godine ćemo, kao i godinama unazad, svečano proslaviti Dan državnosti, jedine nam domovine, Bosne i Hercegovine, I to na čitavoj jednoj trećini teritorije. Jer praznik koji bi trebao biti svima zajednički, to nažalost i nije. U Republici Srpskoj se slavio dan potpisivanja Daytonskog sporazuma prije četiri dana, a u dijelu BiH koji je zamišljena teritorija Udruženog zločinačkog poduhvata, se uoči praznika lome ploče na Partizanskom groblju u Mostaru.
Samim tim činom jasno daju do znanja koliko im je stalo do slavne antifašističke istorije, I koliko poštuju svoje pretke iz pet hercegovačkih brigada koje su se borile u Narodnooslobodilačkom ratu. I koliko im je stalo što je Deseta hercegovačka proleterska brigade odlikovana Ordenom narodnog heroja, ili što je u svojim redovima dala 23 narodna heroja.
Jer, zvala se samo Hercegovačka, nisu je razdvojili na Zapadnohercegovačku i Istočnohercegovačku, pa to vrlo lako može čovjeka sa zbuni. Pa da pomisli da su svi zajedno ratovali protiv zajedničkog neprijatelja – fašista.
Nažalost, decenijama kasnije umjesto partizana, kojima lome groblje, veličaju se ljudi koji su bili na poznati po učešću u sramnom dijelu istorije. Ono što nisu uspjeli njihovi djedovi, pokušavali su devedesetih godina njihovi unuci. I završili u Hagu. Doduše, neki i na ahiretu.
Propali snovi
I bez obzira, slavili Dan državnosti ili ne, snovi o nekoj velikoj Srbiji ili velikoj Hrvatskoj su propali. Snovi o nekoj segregaciji ili cijepanju teritorije su propali. Bosna I Hercegovina je opstala kao Država i trajaće I dalje. A nama ostaje nada da će možda naša djeca ili unučad doživjeti da se dan stvaranja i obnove jedne republike, a već dugo Države, slavi na cijelom teritoriju BiH i da djeca iz drugih gradova imaju priredbe i svečanosti i da ih od malih nogu uče da su za obnovu državnosti naše domovine “krivi” partizani i antifašisti, a ne neki simpatizeri ili aktivni učesnici fašističkog pokreta.
Oni partizani kojima u znak zahvalnosti lome spomenike i skrnave groblja. Oni partizani koji su skoro goloruki stali u odbranu od neprijatelja. Oni partizani koji su osim Nijemaca i italijana, borili još žešće bitke sa domaćim izdajnicima koji su bili na strani okupatora. Oni partizani koji su svima nama bili idoli dok smo gledali partizanske filmove, i čijoj hrabrosti i ustrajnosti na putu slobode, smo se iskreno divili.
A da li smo mi zapravo ikada i pobijedili fašizam na ovim prostorima? Siguran sam da nismo, nego su se kao miševi i odvratni glodari, godinama i decenijama krili po rupama, sakrivali se, da bi dolaskom navodne demokratije, ponovo isplivali na površinu, oni kojih smo se godinama stidjeli i oni koji su „slavu“ sticali pokoljem vlastitog naroda.
A možda se njihova djeca i nisu stidjela roditelja krvoloka u ustaškom ili četničkom pokretu? Možda nam zato sada i nameću krivu stranu istorije, kao onu po njima ispravnu. Možda misle da je sada došlo njihovih pet minuta?
Dan državnosti
Zato sretan ti praznik Bosno i Hercegovino!
Sretan Dan državnosti domovino naša.
Pa slavite vi šta god hoćete, ali na vašim dokumentima piše jasno grad i država u kojoj živite, na vašim pasošima je zastava Bosne I Hercegovine i na vašim registarskim tablicama piše BH. I na njima ne piše i Dejtonska ni ovakva ni ovakva BiH, nego samo Bosna I Hercegovina.
I ovdje glumite velike Srbe, velike Hrvate, pa neki i velike Bošnjake.
Ali čim se maknete preko granice, za sav ostatak svijeta vi se samo Bosanci I Hercegovci.
Izvor: Al Jazeera
