PRIJAVA
Kritički osvrt na sramnu vijest: “Vlada FBiH povećala sebi duplo troškove smještaja, sada iznose više od najniže penzije u ovom entitetu”
Ova vijest, nažalost, još jednom svjedoči o sveprisutnoj moralnoj i političkoj dekadenciji domaćih vlasti. U trenutku kada stotine hiljada penzionera, demobilisanih boraca i građana sa minimalnim primanjima pokušavaju preživjeti galopirajuću inflaciju, Vlada Federacije BiH bez trunke stida povećava sebi naknade za smještaj – i to za čak duplo!
Bombastičan naslov možda djeluje senzacionalistički, ali ono što je istinski šokantno jeste činjenica da je povećana naknada za smještaj ministara sada veća od najniže penzije u FBiH. Preciznije, 611 KM za “smještaj”, naspram 599 KM minimalne penzije za one koji su cijeli život radili – ili branili ovu zemlju.
Pokušaj opravdanja ovakve odluke “povećanim troškovima života” je posebno licemjeran. Ako se priznaje da su životni troškovi porasli, zašto onda penzije rastu simboličnih 25 KM, a borci dobijaju svega 5 KM više po mjesecu provedenom u rovovima? Zar su samo troškovi ministara validni i mjerljivi? Ovakva selektivna empatija ukazuje na potpunu odvojenost vladajuće elite od realnosti običnih ljudi.
Da stvar bude još gora, povećanje ovih naknada nije planirano budžetom. Istovremeno, FBiH se zadužuje dodatnih 10 miliona KM. Pitanje se samo nameće: da li se građani zadužuju kako bi njihovi ministri luksuzno živjeli? Ako je odgovor “da” – a sve indicije upućuju na to – onda smo svjedoci brutalne zloupotrebe javnog novca, političkog cinizma i institucionalnog nemorala.
Ova uredba nije samo tehnička odluka – ona je poruka. Poruka da su privilegije vlastodržaca važnije od dostojanstva penzionera. Da se borci nagrađuju mrvicama, dok se političari časte luksuznim naknadama. Da je sistem napravljen da opslužuje elitu, ne narod.
Ovakve vijesti ne bi smjele proći tiho. Ova odluka nije samo sramna – ona je uvreda za sve građane koji pošteno žive, rade i bore se da prežive. Ako društvo nastavi tolerisati ovakvo ponašanje, pitanje je vremena kada će i zadnja granica društvene pravde biti izbrisana.
Vrijeme je da se postavi pitanje: koliko još poniženja možemo podnijeti?
