PRIJAVA
Ugodne trenutke vam želim uz stihove Idriza Džajića!
IDRIZ DŽAJIĆ
TRAŽIM DAN
Svjetlosti mi dajte,
Zlata mi ne dajte.
Jutro od zavjesa ne može proći
I rožnjača plovi tamnim rubom,
Pa kome da ostavim ovo potplanište
Dok se ne pojavi svjetionik što treba doći.
Sedam sam godina tražio taj san,
Sedam godina kleo se u riječ,
Što se u nit nevidljivu skrila.
Kao ptica poslije požara šume
Savijam tugu u pjesmu,
Hoću da poletim, a oduzela mu se krila.
Noć me je naučila da tražim dan
Što se negdje zadanio pa danuje,
Preostalo sve su ljudi izmislili.
Jednom sivom krugu gore u visini,
Svjetlošću prijetim do nesvijesti
Jer na jugu moga čela
Izrasta plamen ljetne blagovijesti.
Ovdje je podnožje.
I neka je brijeg za brijegom,
Kad osvojimo nebo u oku velikog dana,
Svima će sunce da sudi,
Od njega ćemo stvarati sunčanu djecu
Gdje ste ljudi!
Svjetlosti mi dajte,
Zlata mi ne dajte.
Mami me zvijezda sjajnim letom;
To u meni se budi jedna zora
Za jednom drugom zorom i njenim suncokretom.
Izvor: Vipromo.ba
