PRIJAVA
Zamislite kako je vaše dijete neko vezao za radijator, krevet, stol…, nije bitno. Zamislite kako vaše dijete ide na spavanje bez večere, nakon skromnog ručka koji više liči na užinu. Zamislite kako vaše dijete plače i čeka da ga vi spasite, jer ono proživljava pakao. Zamislite da vi jednog dana odlučite pomoći svom djetetu i sve to javno reći.
Zamislite kako ljudi prolaze pored vas i smiju vam se, pitaju vas zašto vi to baš sada objavljujete. Šta vi zapravo hoćete s tim da postignete? Ko vas je poslao da pomažete svom djetetu? To što vežu vaše dijete i izgladnjuju ga, zapravo su terapijske metode. Vi stojite, a u lice vam to govori osoba koja sa rehabiltacijom djece sa invaliditetom ima veze kao vi sa nuklearnom fizikom. Zapravo jedina veza koju ta osoba ima je politička, rodbinska, materijalna…
USTANOVA ZA ZBRINJAVANJE
Ne, nemojte ovo zamišljati. Ovo se dešava. Nedaleko od vaše kuće, u jednom zabitom mjestu, tik ispod Bjelašnice, nalazi se Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić. Tako se bar oficijelno zove ova ustanova, koja bi trebalo da pomaže djeci sa invaliditetom. Suštinski, to je javna ustanova koja služi za zbrinjavanje i zapošljavanje rođaka, stranačkih kadrova, nehljebovića razne vrste. Poput, na primjer, Sulejmana Meme Haljevca, uposlenika Zavoda u Pazariću.
Ma, da, taj Memo. Da, da, onaj Memo iz rijalitija. Ma, da onaj vijećnik SBB-a koji je svoju političku karijeru prodao stranačkom šefu kojeg je, kako sam Haljevac kaže,”poslao sam Allah” da otkupi sve njegove slike, a kasnije i njega samog. Zauzvrat, Haljevac je, pored mandata u OV Centar, dobio i radno mjesto u Zavodu Pazarić.
Ako se pitate šta jedan Memo radi u Pazariću, postavite sebi to pitanje još najmanje 150 puta. Toliko, prema podacima Ureda ombudsmena za 2015. godinu, ima zaposlenih u JU Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić. Tačnije, na dan 31. decembar bilo ih je zaposleno 153. Od tog broja, samo njih 29 su bili oni koji direktno učestvuju u rehabilitaciji i radu sa djecom sa invaliditetom. Sve ostalo su haljevci. Na jednog terapeuta dođu četiri haljevca! Četiri na jednog! I sve to sa budžetom od 5.000.000 (pet miliona) konvertibilnih maraka.
VEZANI ZA RADIJATOR
Pet miliona maraka godišnje u Zavodu Pazarić se potroši za zbirnjavanje haljevaca, uhljebljenika koji danas po medijima brane vezanje i izgladnjivanje djece i prozivanje onih koji su odlučili da zaustave ovaj horor koji se svakodnevno dešavao, nedaleko od naše kuće, tik uz cestu, dok mi bezbrižno vozimo prema jugu.
I nije Zavod u Pazariću jedini ovakav slučaj ustanove za uhljebljivanja. Cijela Bosna i Hercegovina je jedan zavod za zbrinjavanje stranačkih poltrona, njihove djece, rođaka, propalih umjetnika, netalentovanih sportista… Svi smo mi njihovi štićenici. Našu djecu uče nastavnici i profesori koji su posao dobili preko štele, liječe nas doktori koji su kupili svoje radno mjesto, državu nam vode političari sa kupljenim diplomama.
Svi mi smo vezani za neki radijator ili krevet, za nepismenost u školama, za loše dijagnoze kod doktora, za propale puteve, za izgubljene živote… Neki će reći kako je Haljevac samo vrh ledenog brijega. Ne, nismo mi ledeni brijeg. Mi smo samo kockica leda u njihovoj čaši viskija. Osvježenje između dva unosna tendera. Jedno pićence u pauzi tranzicije našeg vlasništva u njihove džepove.
A onda se pitamo zašto nam mladi odlaze. Ne odlaze, oni bježe iz jednog zavoda u kojem postoje samo dvije uloge – oni koji vežu i oni koji su vezani.
Ili da to ubacimo u rijaliti translejt: naša djeca ne odlaze odavde, oni su izbačeni iz kuće Velikog brata u kojoj haljevci uvijek pobjeđuju!
