PRIJAVA
Naslov ovog članka sam po sebi se čini kontradiktornim. Kako ugovor koji nema zakonom propisanu formu može proizvoditi pravna dejstva? Zakon o obligacuionim odnosima je dosta opširno i jasno definisao uvjete zaključenje ugovora, uvjete pod kojim se ugovori mogu zaključiti, kao i druge bitne okolnosti vezano za ugovore. Međutim, svi ugovori ne podrazumjevaju da prilikom zaklkjučenja moraju imati posebnu formu, dok drugi to imperativno zahtjevaju. To se posebno odnosi na ugovore o prometu nepokretnosti. Osim što se zahtjeva pisana forma zakonodavac zahtjeva da su ti ugovori zaključeni u formi notarske isprave. Doduše odredbe Zakona o notarima kojim je definisana obavezna forma je oglašena protuustavnom, stim da u praksi izmjene još nisu stupile na snagu. Prije Zakona o notarima ugovori su također imali obaveznu pisanu formu, stim da su poptpisi stranaka morali biti ovjereni kod nadležnih sudova. I kada stupe na snagu izmjene zakona o notarima neminovno je da se vrati to pravilo. Ugovori u kupoprodaji koji nisu zaključeni u zakonom propisnaoj formi ne mogu proizvoditi pravna dejsva.
Međutim Zakon o obligacionim odnosima u odedbi čl. 73 je odredio da „Ugovor za čije se zaključenje zahtjeva pismena forma smatra se punovažnim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cjelini ili u pretežnom dijelu, obaveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog koga je forma propisana očigledno ne proizilazi što drugo.” To znači da ugovori koji nemau propisanu formu a kupac je platio cijenu i prodavac predao u posjed predmet ugovora se smatra ispunjenim I on proizvodi pravno dejstvao. To neznači da će vam gruntovnica takve ugovore provesti u zemljišne knjige. Morate u parničnokm postupku utvrditi te činjenice, te na temelju sudske odluke se knjižiti u zemljišne knjige. Ovo pravilo se dosta često koristi u sudskoj praksi, jer je naprosto neminovno da kupci ostvare svoja prava u datim okolnostima.
