Prof. dr. Omer Džemali, direktor kardiohirurgije u Cirihu koji je karijeru započeo u Sarajevu

Rođen je u planinskom selu u Makedoniji gdje u većini žive Albanci. Sada je jedan od najtraženijih specijalista i direktor odjela kardiohirurgije u Gradskoj bolnici u Zürichu.

Nakon provodenu 21 godinu života u Sjevernoj Makedoniji, 2 godine u Sarajevu, 16 godina u Njemačkoj, 7 godina u Švicarskoj, pitali smo ga gdje mu je dom?

„U gradskoj bolnici Triemli u Cirihu, ovdje provodim većinu vremena”, Omer Džemali odgovara kroz smijeh. U stvari, direktor odjela za kardiohirurgiju puno radi. Gotovo je svakodnevno u operacionoj sali, što ga čini jednim od ljekara u Švicarskoj koji najčešće operiraju u svojoj struci.

Ali čak i ako bolnicu u podnožju Uetliberga nazove svojim domom, Omer Džemali je Albanac, jedan od 200.000 u Švicarskoj. To ne otkriva samo njegovo prezime koje je mnogima poznato zbog njegovog prezimenjaka i profesionalnog nogometaša Blerima Džemailija. Njegovo porijeklo takođe otkriva i njegova kancelarija u Klinici za kardiohirurgiju gradske bolnice Triemli, gde održava sastanke. 

Dok nas glavni liječnik poslužuje espresso kafom, oko pada na veliku, hiperrealističnu sliku Majke Tereze, vjerovatno najpoznatije Albanke ikad, u intimnoj pozi i nabranog lica koje istovremeno izražava dobrotu i strogost. Brat njegovog pacijenta naslikao ju je u znak zahvalnosti. Albanski dvoglavi orao i nacionalni heroj Skenderbeg manje upadljivo vise na drugom zidu.

Prof. dr. Omer Džemali je živi dokaz da je nešto poput karijere perača posuđa moguće i u Švicarskoj i Njemačkoj. Poziva nas da budemo uvijek prijateljski raspoloženi prema migrantima – posebno one koji rade u ugostiteljstvu. Jedno ili drugo moglo bi nam jednog dana spasiti život.

Džemali je odavno stigao u Švicarsku i bez problema razumije i švicarski dijalekt. Živi u jednom malom selu u kantonu Aargauu sa suprugom i dvoje djece i kaže veoma je zadovoljan. Kao liječnik zastupa interese Švicarskog društva za kardiohirurgiju zajedno sa njemačkim kolegama kada su u pitanju nove smjernice. Kod pacijenata koje iritira njegovo albansko ime, njegov prijateljski i otvoren način brzo zadobija povjerenje nakon već nekoliko minuta.

Džemali opisuje kratku verziju svoje životne priče na kultiviranom standardnom njemačkom jeziku. Rođen 1970. godine, odrastao je kao jedino dijete učiteljskog para u albanskom selu u planinskoj regiji Makedonije. Od malena je želio studirati medicinu. Odbijen je u Skoplju, ali je uspio u Sarajevu. Nakon služenja u JNA, u Sarajevu je započeo studije 1990. godine. 

“Tada je u gradu bilo mirno, imao sam veoma lijep i uzbudljiv život u Sarajevu”, sjeća se Džemali. 

Iako je finansijski veoma oskudno živio, Džemali je položio ispite u rekordnom roku i drugu godinu studija finansirao je poslom koji je za vrijeme ljetnih raspusta radio u Njemačkoj.

Slika iz studentskih dana u Sarajevu

„Stojim u avionu“

Tada je izbio rat u BiH i Sarajevo je bilo ubrzo okruženo trupama bosanskih Srba. 

“Iz dana u dan prijatelji i komšije postajali su neprijatelji”, kaže Omer Džemali. 

Pokušavao je više puta pobjeći iz opkoljenog grada. Trebalo mu je nekoliko dana da stigne do aerodroma koji se nalazi nekoliko kilometara od centra grada. Konačno je uhvatio posljednji let da napusti Sarajevo. 

“Avion je bio toliko pun da sam morao stajati s drugim putnicima koji su napuštali grad”, sjeća se.

Uprkos ratu i neizvjesnosti, Džemali je ipak želio nastaviti studirati medicinu. Korupcija i nezadovoljavajući uslovi za prijem na studije u Skoplju odveli su ga u daleku Njemačku, koju je već poznavao sa ljetnih raspusta i gde je imao i poznanike. Dobio je studentsku vizu i imao je godinu dana vremena da dobije mjesto na univerzitetu. Navečer je radio u piceriji, prvo u kuhinji, kasnije kao konobar. Tokom dana Džemali je naučio njemački jezik u centru za obrazovanje odraslih. Nakon prijave na čak 32 univerziteta i malo prije isteka roka, konačno je dobio mjesto u Mainzu. 

“Kada sam imao 23 godine, izašao sam iz voza tamo, imao sam samo torbu i 700 maraka i tamo nisam nikoga poznavao”, kaže Džemali. 

“To je bio možda najteži trenutak u mom životu.”

Džemali je tada iskoristio priliku i ubrzo je bio veoma primijećen. Iako mu studij u Sarajevu nije bio priznat, imao je prednost barem u znanju koje je tamo stekao. Njegov profesor anatomije ubrzo mu je dao željenu nastavničku poziciju pomoću koje je Džemali mogao financirati svoje studije. Po završetku studija dobio je jedno od rijetkih mjesta asistenta u Frankfurtu i tamo se dalje školovao kao specijalista za kardiohirurgiju. Morao je obnavljati vizu svake godine sve dok 2005. nije konačno postao njemački državljanin.

Operaciona sala u Gradskoj bolnici Triemli u Cirihu, Švicarska.

Džemaliju je trebalo dosta vremena da postane specijalista za srce. 

“Mogao bih o tome napisati knjigu”, kaže on. 

U njemu se u ranom djetinstvu probudila snažna želja za karijerom. Njegova nana po ocu, koja se puno brinula o njemu, imala je tešku bolest srca i umrla je kad je Džemali imao devet godina. 

“Medicinska njega u Makedoniji je bila veoma loša, a financijski nismo imali sredstava da joj pomognemo”, kaže on. 

Nakon njene smrti, Omer je želio postati liječnik kako bi to promijenio. Njegov dedo po majci također je imao velikog utjecaja. 

“Piloti i doktori bili su njegovi heroji”, sjeća se Džemali. 

“Uvijek je govorio: ‘Ne smeta mi ako miševi trče oko moje kuće – sve dok imaju diplomu.'”

Autogram Angusa Younga

Omer ustaje i odlazi do zida s fotografijama sa koncerta AC / DC-a i pokazuje autogram Angusa Younga. Jedan zahvalni pacijent pozvao ga je na taj koncert. 

„Ovaj bliski kontakt s ljudima razlog je zbog kojeg danas radim svoj posao“, kaže on. 

Njegov položaj u gradskoj bolnici omogućava mu to. 

“Ne želim postati svjetski poznati istraživač, želim svojim pacijentima ponuditi najbolji mogući tretman.”

Ipak, on i ovdje može biti i inovativan. Ne samo u okviru saveza u koji su ove godine ušli bolnica Triemli i Univerzitetska bolnica Zürich. Takođe testira nove postupke u samoj gradskoj bolnici. Nedavno je prvi put u Švicarskoj koristio neku vrstu sistema za začepljenje srca. Pomoću nje uspio je zatvoriti mali rez na srcu bez šava nakon operacije srčanog zaliska.

Dzemali takođe koristi svoju struku za znatnu korist svojoj staroj domovini. U Skoplju, gdje je odbijen kao student, pomogao je u osnivanju univerzitetske bolnice za kardiohirurgiju. Redovno tamo odlazi da operiše i da educira. Ljekari iz Skoplja također redovno dolaze u Triemli na dalje usavršavanje. Uz to, Džemali je uključen u kulturno udruženje u Švicarskoj koje podržava njegovo selo u kojem je odrastao. 

“Želim biti uzor”, kaže on.

Nema poruka za prikaz