PRIJAVA
Babica Rabija Malkoč iz Travnika je 40 godina brinula da njene sugrađanke na svijet donesu živu i zdravu djecu. Hiljade beba primile su nježne ruke plemenite žene koja je bila predodređena za ovaj lijepi poziv. Odrastajući sa majkom i dvije sestre koje su željele da upiše učiteljsku školu, Rabija se nije dala odgovoriti.
“Kakva učiteljica, ja hoću da budem babica, uporno sam im govorila. Ja sam i kao mala voljela pomagati u Vitezu, ko je bio bolestan išla sam i obilazila, ili ako im treba nešto, kupim im. Tako da sam ja ipak odlučila da završim školu za babice u Sarajevu jer je to jako lijep poziv”.
U travničkoj bolnici je počela raditi 1965. godine, ali se još uvijek sjeća prvih savjete koje joj je dao tadašnji šef, doktor Lukić.
“On mi je rekao, Rabija ti ćeš bit fina babica samo ako zamisliš da je neko tvoj na stolu, nemoj nikada gledati interes, i stvarno nikada nisam ni gledala”.
Radila je i pomagala svim ženama od srca i koliko je god to bilo u njenoj moći. Vrlo često je i pored svog posla odlazila i pomagala porodiljama.
Danas najradije pamti situaciju kada je pritekla u pomoć bolesnoj ženi koja je tom prilikom bila prinuđena da se odvoji od svog djeteta.
“Ona je otišla u Sarajevo da leži, a njeno dijete je ostalo u Biloj,. Dijete je bilo bolesno i rođeno sa 2.900 kg. Njena svekrva nije smjela da kupa dijete te je ona mene pozvala i pitala da li ja smijem kupati bebu. Naravno da sam pristala, te sam kupala 12 dana dok majka djeteta nije došla iz bolnice”.
Također je rekla i šta prvo pomisli prilikom poroda.
“Samo da se rodi zdrava beba i da porod prođe bez problema, to je ono na šta prvo pomislim”.
Međutim tokom 40 godina koliko radi ovaj posao Rabija se prisjeća i teških trenutaka u kojima je prema njenim riječima billo teško ostati profesionalan.
“To su jako bolne situacije, tokom kojih sam morala tješiti majke govoreći kako će biti bolje i riječima ako izgubiš bebu barem ćeš ti biti dobro”.
Na njenu sreću mnogo je više slučajeva gdje je sve prošlo dobro i gdje su rođene zdrave i žive bebe. Mnogi je i dan danas prepoznaju na ulici i pozdravljaju.
Iako u penziji, ova plemenita žena ne prestaje pomagati porodiljama koje zatraže njenu pomoć.
