Pravi zločini Aung San Suu Kyi i farsa od suđenja

Proteklog ponedjeljka Državno upravno vijeće Mijanmara, vojni režim, emitovalo je na državnoj televiziji fotografije privedene liderke Nacionalne lige za demokratiju (NLD) Aung San Suu Kyi, koja se pojavila na suđenju iza zatvorenih vrata, sjedeći zajedno s dvojicom zamjenika NLD-a na optuženičkoj klupi.

Ne postoji apsolutno nikakvo pitanje o farsičnoj prirodi ovog suđenja od strane režima koji je počinio – i nastavlja činiti – sve najteže zločine u međunarodnom pravu, kako je navela Međunarodna nezavisna misija UN-a za utvrđivanje činjenica (2016-2018). Među optužbama protiv nje su ilegalni uvoz i posjedovanje neregistrovanih voki-tokija radi njenih sigurnosnih podataka, kršenje propisa COVID-19, korupcija i kršenje Zakona o državnim tajnama.

Ironično je da je Suu Kyi, koja je optužena za kršenje Zakona o državnim tajnama, podržala hapšenje i krivično gonjenje Wa Lona i Kyawa Soea Ooa, dvojice dvojice burmanskih i rakinjskih novinara Reutersa, koji su pokušali izvijestiti o pogubljenju 10 seljana pripadnika Rohingya naroda usred genocidne čistke više od 740.000 Rohingya. Suu Kyi rekla je svijetu da njena vlada poduzima zakonske mjere protiv dvojice novinara, ne zato što su radili svoj posao već zato što su otkrili ono što se smatra državnom tajnom. Njih su dvoje osvojili Pulitzerovu nagradu za istraživačko izvještavanje, a vlada Suu Kyi ih je oslobodila pod svjetskim pritiskom.

Slike Suu Kyi kako sjedi na optuženičkoj klupi zamišljali su mnogi – ali ne zbog izmišljenih optužbi već zbog međunarodnih državnih zločina Mijanmara za koje burmanska liderka snosi odgovornost.

“Želim biti sudija na vašem suđenju, Aung San Suu Kyi”, ljutito je izjavila Shirin Ebadi, poznata braniteljica ljudskih prava iz Irana, sa sjedištem u Velikoj Britaniji.

Izjavila je to na međunarodnoj konferenciji o genocidu u Mijanmaru održanoj u Francuskoj nacionalnoj skupštini u Parizu. Ebadin bijes zbog ravnodušnosti Suu Kyi prema teškoj situaciji žrtava genocida u izbjegličkim kampovima u Bangladešu bio je opipljiv za nas prisutne u dvorani, kada je održala glavno obraćanje pred publikom koju su činile izbjeglice Rohingye, predsjednica Nacionalnog parlamenta Bangladeša Shirin Sharmin Chaudury, francuski parlamentarci i međunarodni aktivisti i naučnici.

Kao glavna osnivačica Nobelove ženske inicijative, Ebadi je poznavala i upoznala svoju “sestru laureatkinju” na sastanku grupe čija je Suu Kyi bila itekako dobrodošla članica. Ebadi i drugi laureati, poput sjevernoirske mirovne aktivistice Mairead Maguire i američke političke aktivistice Jodi Williams, aktivno su vodili kampanju za slobodu Suu Kyi tokom 15 godina hapšenja.

Naravno, Iranka je imala na umu saučesništvo Suu Kyi u zločinima koje su nad Rohingyama počinili partneri na vlasti, burmanski vojni generali. Na njihovom sastanku iza zatvorenih vrata s burmanskom sestrom koji se održao u New Yorku 2013. godine, američki laureat i zagovornik protuminskog djelovanja Williams pokušao je izraziti zabrinutost zbog progona Rohingya i stava Suu Kyi – poricanja najtežeg zločina genocida i odbrane vojske.

Suu Kyi je odmah prekinula razgovor, bezosjećajnim tonom: “Šta je s njima?”, riječi su mog prijatelja koji je bio na sastanku i bio svjedok razmjene.

Nekoliko godina kasnije, Sir Geoffrey Nice, tužilac na suđenju Slobodanu Miloševiću na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, bio je koautor članka “A Genocide in the Making”, objavljenog u američkom časopisu “Foreign Policy”, gdje su on i autor Francis Wade, napisali: “Suu Kyi trebala bi znati da nedjelovanje nad genocidnim radnjama može nositi moralnu, pravnu, pa čak i krivičnu odgovornost.”

Yanghee Lee, bivša specijalna izvjestiteljka za pitanja ljudskih prava u Mijanmaru (2014-2020), koja je na Suu Kyi gledala kao na inspirativnu ikonu Azijatkinje, rekla je na britanskoj televiziji “Channel 4 News” da bi se mijanmarska državna savjetnica trebala suočiti s pravdom na Međunarodnom krivičnom sudu ili bilo kojem drugom ad hoc međunarodnom tribunalu UN-a za ulogu koju je odigrala u genocidu u Mijanmaru. Lee mi je rekla da je nobelovka jasno zaprijetila odbijanjem ulazne vize kada su se posljednji put srele u uredu Suu Kyi u Naypyidawu: “Znate, ako još uvijek forsirate ovaj UN-ov pokret, nećete moći ponovo doći ovdje.”

Krivnja mijanmarske laureatkinje u zločinima države, nebrojenim poricanjem genocida u brojnim prilikama, kako u opoziciji tako i na funkciji i njenim neprijateljstvima prema UN-ovim tijelima za ljudska prava i lokalnim braniteljima ljudskih prava i novinarima, zapažena je i osuđena širom svijeta.

U tom kontekstu, duboko je zabrinjavajuće što paralelna vlada, nazvana Vladom nacionalnog jedinstva (NUG), nastavlja da u odsustvu drži Suu Kyi kao svog zaštitnika.

Mijanmarska javnost koja je protiv puča, podržava i ima nerealna očekivanja od NUG-a kao jedinog legitimnog tijela koje će tražiti svjetsko priznanje, materijalnu i financijsku podršku od država i nedržavnih aktera i zajednica.

Možda najviše zabrinjava od svega to što su neki od starih članova Nacionalne lige za demokratiju (NLD) počeli poduzimati fanatična i nasilna djela protiv svih koji se protive ubilačkom režimu, ali i starim liderima NLD-a te zvaničnicima i aktivistima koji su protiv Rohingya, sjedeći u prvim redovima NUG-a. Jedan aktivista protiv genocida i borbe protiv NLD/NUG-a, zvani Bhone Pyi Zone Min, 25. maja je postao prva žrtva zločina iz mržnje: u snu ga je fanatični pristalica NLD/NUG sedam puta izbo nožem, riječi su prijatelja koji su objavili detalje motiva i ubistva.

Mijanmarsko proljeće ili Nova revolucija, koju je na ulicama vodila generacija Z, ili mladost Mijanmara, u konačnici nije usmjereno samo na obnavljanje tiranije rasističke većine na čelu sa Suu Kyi kao majkom nacije, već na obnavljanje novog, inkluzivnog društva, gdje će i Rohingye imati puno i ravnopravno državljanstvo.

Djela i riječi NUG-a i njegovih pristalica, koji se i dalje ponašaju kao da su staro vino u novoj boci, ne slute na dobro ni socijalnoj revoluciji za inkluzivno društvo, ni nasilnoj političkoj revoluciji s ciljem potpunog razbijanja diktature, uključujući i njen instrument terora – oružane snage, piše Maung Zarni, koordinator koalicije Free Rohingya sa sjedištem u Velikoj Britaniji, generalni sekretar Snaga obnove jugoistočne Azije i član Centra za dokumentaciju o genocidu u Kambodži za AA.

Subscribe
Obavijest za
0 Komentari
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare

Nema poruka za prikaz

Subscribe
Obavijest za
0 Komentari
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare