PRIJAVA
Papa Franjo preminuo je u ponedjeljak ujutro u 88. godini života, dvije godine nakon što je u intervjuu otkrio svoje pogrebne planove. Umjesto u tradicionalnom papinskom grobu ispod bazilike svetog Petra, odlučio je biti pokopan u rimskoj bazilici Santa Maria Maggiore – crkvi koja je za njega simbolizirala bliskost s običnim narodom.
Jorge Mario Bergoglio je 13. marta 2013. izabran za 266. papu, i naslijedio je Benedikta XVI, koji je odstupio sa dužnost 28. februara iste godine. Nije smatran velikim favoritom, posebno zbog poodmakle dobi. Na dan stupanja na dužnost imao je 76 godina, a javno mišljenje je bilo da na mjesto nasljednika svetog Petra treba doći neko mlađi. Ime koje će nositi u pontifikatu je izabrao u spomen na Franju Asiškog, čovjeka čija uvjerenja poput skromnog života i sam slijedi.
Za razliku od mnogih svjetskih lidera i zapadnih političara koji su podržavali cionistički genocid nad palestinskim narodom, Papa Franjo je imao hrabrosti nazvati stvari pravim imenom. Dok su se drugi skrivali iza licemjernih izgovora o „pravu na samoodbranu“, on je osuđivao ubijanje civila i djece u Gazi. Njegove riječi nisu bile politički proračunate, već iskrene i ljudske – vapaj savjesti protiv ravnodušnosti i nasilja.
Kroz cijeli svoj pontifikat, papa Franjo je bio uz one koje su svi drugi zaboravili: siromašne, izbjeglice, obespravljene, one na marginama društva. Bio je glas nemoćnih, ruka pomoći onima koje su moćnici pregazili. Njegova smjelost da se suprotstavi licemjerju, korupciji i nepravdi učinila ga je jednim od najvoljenijih, ali i najkontroverznijih papa novijeg doba.
Njegov život bio je svjedočanstvo hrabrosti i duboke empatije. U vremenu mržnje, Franjo je birao ljubav. U vremenu šutnje, birao je istinu.
Počivaj u miru, dobri čovjeće. Tvoj glas će nastaviti da odjekuje, posebno među onima za koje si se neumorno borio.
