PRIJAVA
Nakon godina tišine odlučio je progovoriti, poslije i zapisati. Fikret Hodžić reći će da je siguran kako u BiH ne postoji čovjek kojem se u želudcu ne budi nervoza pogovotovo kada su u pitanju ljudi koji dolaze iz Srebrenice.
– Poznavajući ljude koji su iz tog kraja, slušam ih kako često govore kako sva svoja slavlja odbosno uspjehe izbjegavaju obilježavati u mjesecu julu. To dovoljno govori o tome šta ljudi osjećaju za taj mjesec – priča Hodžić u intervju za Hayat.
Fikret još traži svog oca. Zbog toga je juli još teži.
– Ne postoji niti jedan dan u godini koji nije težak. Ne postoji dan u kojem ustanem ili noć u koju legnem da se ne sjetim toga da postoji jedna kockica koja nije posložena u mom životu. I zbog toga uvijek, bez obzira na neki postignuti uspjeh, čovjeka sputava da u konačnici bude više nego sretan zbog nečeg postignutog. Cijeli svoj život ću posvetiti tome da svaki dan ustanem sa razmišljanjem da će baš taj dan biti trenutak kada će me pozvati i reći da imaju te rezultate. Neki dan su me zvali iz Instituta za nestale i pomislio sam da je to-to, ali zvali su me iz nekog drugog razloga. Nada postoji dok smo živi i sve što radimo je naša želja i htjenje da dođemo do tih rezultata – govori nam Fikret.
Započeo je biznis u mjestu u kojem je 1995. godine ubijen život.
– Sigurno bi mnogi enonomski stručnjaci ili analitičari rekli bi da to mjesto nije za pravljenje biznisa. No, s druge strane tu se dešava nešto drugo što je nedokučivo u smislu svih naučnih istraživnja. Koliko god to mjesto nosilo teške trenutke, ja sam tu proveo najljepše dane svog djetinjstva. Ako bih Srebrenicu gledao iz perspektive kompanije koju ja vodim, ona bi trebala biti puno bolja nego danas. Krenuli smo sa jednim radnikom, danas ih imamo 11, povećao se broj sezonskih radnika… Politika je nešto što je najveći problem Srebrenice. Tom gradu predstoji jedan težak period, ali mislim da taj grad neće doživjeti lošu sudbinu. Srebrenica može biti grad u kojem će mnogi htjeti živjeti – mišljenja je Fikret Hodžić.
Hayat
