PRIJAVA
Forum za strateška istraživanja je danas predstavio Analizu “Škola za sve” koja se bavi važećim Nastavnim planom i programom za osnovno obrazovanje i vaspitanje rs-a sa posebnim naglaskom na diskriminaciju po etničkom, vjerskom i jezičkom osnovu.
FSI je proveo konsultacije sa zainteresiranim roditeljima, nastavnim kadrom, istraživačima i predstavnicima organizacija civilnog društva, te poručuju da preporuke iz Analize trebaju biti temelj za pronalaženje ‘srednjeg’ puta kako bi Ministarstvo prosvjete i kulture rs-a i entitetski pedagoški zavod konačno prepoznale potrebu veće inkluzije bošnjačke i hrvatske zajednice u proces izrade, izmjene i razvoja Nastavnog plana i programa.
Analiza “Škola za sve” je prepoznala 21 sporno pitanje u važećem Nastavnom planu i programu za osnovno obrazovanje i vaspitanje rs-a sa očiglednim primjerima etničkog, vjerskog, jezičkog i kulturnog ekskluziviteta većinske srpske zajednice u odnosu na bošnjačku i hrvatsku zajednicu.
Predstavljanje ove Analize i nedavne javne konsultacije znače i pomak u višegodišnjoj pravnoj borbi protiv diskriminacije u slučajevima đaka u Osnovnoj školi Petar Kočić, Kravica – Područna osnovna škola Konjević Polje (bojkot nastave i organizacija nastave u Edukacionom centru Nova Kasaba) te Osnovnoj školi Sveti Sava, Kotor Varoš – Područna osnovna škola Vrbanjci (pravna borba putem sudova i premještaj đaka u Osnovnu školu Prvi mart u Jelahu).
Tišina institucija se nastavila i u posljednje vrijeme, kada su izostale adekvatne reakcije nadležnih institucija na posljednje incidente u slučaju Prve osnovne škole Srebrenica (govor mržnje od strane đaka i izostanak sankcija od strane nadležnih), ali i manjak komunikacije u slučaju zahtjeva roditelja Bošnjaka iz Osnovne škole Sveti Sava, Zvornik – Područna osnovna škola Liplje (zahtjev za unos naziva predmeta Bosanski jezik u knjižice), saopćio je FSI.
– Preporuke traže da se nastavni predmet jezika i književnosti u entitetu rs zvanično preimenuje u „Maternji jezik“, koji bi bio okvir da svaki đak koristi i uči svoj maternji jezik – bio to bosanski, hrvatski ili srpski jezik. U trenutnom stanju, ne poštuju se ustavne i zakonske obaveze o ravnopravnosti jezika konstitutivnih naroda: nemamo udžbenike na sva tri jezika, pa sam Nastavni plan i program je predočen na jednom jeziku i jednom pismu. RPZ i nadležno ministarstvo uporno politiziraju pitanje jezika, odbijajući da bosanski jezik zovu njegovim imenom. I to nije sve, ako pogledate listu lektira i književnih djela za sve razrede osnovnih škola, biće vam jasan nesrazmjer pisaca iz srpske zajednice u odnosu na književnost drugih naroda Bosne i Hercegovine. Mi ne želimo da se lektira raspoređuje po nekakvom ‘nacionalnom ključu’, ali je iz tog pregleda jasno koja je bila namjera onih koji su program pisali – poručio je Edin Ikanović, urednik Analize “Škola za sve” iz Foruma za strateška istraživanja.
– Isključenost Bošnjaka i Hrvata iz donošenja ovako važnih odluka i procesa konsultacija je pravilo, a ne izuzetak. Možda je dijelom tu bilo i do činjenice da se često nismo htjeli baviti propisima koji su se donosili na entitetskom nivou, u okviru nadležnosti institucija koje mi plaćamo kroz plaćanje poreza. Dakle, plaćamo porez u rs-u, samim tim imamo pravo učešća u donošenju odluka – dodaje Ikanović.
U Analizi je primijećeno da Nastavni plan i program predmet ‘Pravoslavna vjeronauka’ stavlja u službeni program, dok predmete vjeronauke drugih konfesija ignoriše. Također, aspekti etničkog i religijskog ekskluziviteta se prepoznaju u predmetima muzičke kulture, fizičkog vaspitanja, historije, geografije, odjeljenske zajednice.
– Dok je na časovima fizičkog vaspitanja to pitanje koji plesovi naroda iz BiH i regije će se učiti u segmentu ritma i folklora, u muzičkoj kulturi je to nesrazmjerno korištenje religijskih pjesama jedne grupe. No, najveći problemi su u predmetu historije, gdje se dominantno izučava historija srpskog naroda. I dok u nižim razredima predlažemo preformulisanje perspektive – na način da se obrađuje historija svih južnoslavenskih naroda, 9. razred će svakako ostati problematičan, zbog odnosa dominantnih etničkih narativa po pitanju historije 20. vijeka. U programu predmeta Geografija, i dalje se nedovoljno pažnje pridaje dijelovima BiH koji se ne nalaze u entitetu Republika Srpska, a znatno veća pažnja je usmjerena na susjednu Republiku Srbiju. I konačno, kroz predmet Odjeljenske zajednice i same aktivnosti škola i dalje se obilježavaju Svetosavske svečanosti, gdje se zajednički dan škola u entitetu rs i dalje vezuje za Savindan – dodaje Ikanović.
Analiza je ponudila proaktivna rješenja u vezi sa provedbom Privremenog sporazuma o potrebama i pravima povratnika, poput organizacije online nastave za ‘nacionalnu grupu’ predmeta (do reforme NPP-a) za zajednice gdje nije ispunjen minimalni broj đaka iz bošnjačke i hrvatske zajednice, ali i potpisivanje Protokola nadležnih ministarstava obrazovanja kojim će se istražiti interes nastavnog kadra za pozicije u drugom području – te osigurati sredstva koja će ohrabriti mobilnost nastavnog kadra nevećinskih zajednica širom BiH.
– Mnogo smo radili za ovo. Pri izradi posebno konsultovali zajednice koje trenutno imaju neriješene situacije koje su stare 10 i više godina, te smo sa dužnom pažnjom prihvatili realni društveni i politički kontekst. Nadamo se da će ponuđena rješenja naići na ozbiljno uvažavanje i razmatranje nadležnih institucija u rs-u. Mi možemo po ‘galamu’ ići u Sarajevo, ali je krajnje vrijeme da pitanje obrazovanja postane relevantno društveno pitanje, kojoj ćemo svi pristupiti ‘u dobroj vjeri’, te pokazati da se institucije i građani mogu dogovoriti o rješenju. Molim institucije rs-a da naprave historijski iskorak, da ne propuste ovu priliku i da prepoznaju važnost uvažavanja zahtjeva bošnjačke i hrvatske zajednice u kreiranju NPP-a. Važno je za budućnost sve djece na ovom području da zaista napravimo škole za sve – zaključio je Ikanović.
