PRIJAVA
“Ti si nitko i ništa, a on je guba muslimanska… Znaš što, taman ja poginija, ja ću ti džigerice iščupat, gubo muslimanska… Đubre, umukni, zadavit ću te golim rukama, govno jedno… Ti si guba ženska da ne postoji takve, vi ste ovdje zarazu donijeli… Vi ste govna muslimanska… Di je Ante Pavelić bija šta vas pobija nije… Iščupat ću mu grkljan i sve… Koštat će vas, nećete mirno spavat, samo ti snimaj… Nisam ja pokvaren ka vi muslimani, gube muslimanske… Zapamtit ćete vi mene dok sam ja živ…”
Ovo nisu statusi maloumnih hejtera s društvenih mreža ili nekog radikaliziranog mladića spremnog da virtualno nasilje pretoči u fizičko. Gornji citati dijelovi su nepojamnog i nepatvorenog govora mržnje i arsenala prijetnji izrečenih u napadu susjeda na susjeda u Hrvatskoj. Incident se dogodio 13. oktobra u zaselku na području Općine Ražanac, u blizini Zadra, na zajedničkom putu između dvije obiteljske kuće, piše Jutarnji.hr.
S jedne strane ograde bili su Makira (54) i Rasim (64) Kadić, dvoje umirovljenih državljana Švedske, a s druge njihovi prvi susjedi, otac Mladen Mustać (67) i sin Zdravko Mustać (44), starosjedioci, koji žive na pet metara udaljenosti. Kako bi slika bila potpuna, a njihove poruke jasnije shvaćene, dok su prijetnjama i uvredama obasipali svoje susjede, otac i sin držali su u rukama drvene kolce!
Problemi od prvog dana
“Prošlo je deset dana, a ja se još tresem. Nemam više mira u ovoj kući. Oni mi svaku večer mogu pod prozor doći, mogu dočekati mene ili supruga, mogu nas pretući, kuću zapaliti… Užasno mi je“, govori Makira Kadić.
Ekipu Jutarnjeg pozvala je, kaže, jer više ne može podnositi nasilje svojih prvih susjeda kojem su ona i muž izloženi već tri godine. Praktički od prvog dana kada su u lipnju 2018. kupili kuću u tom zaselku nedaleko od Ražanca, vjerujući da su pronašli svoj komadić raja, gdje će u miru provoditi ljetne mjesece.
Nažalost, kuća za odmor iz njihovih snova, zahvaljujući susjedima iz pakla, pretvorila se za njih u mučilište. Mržnja, prijetnje i uvrede na nacionalnoj i vjerskoj osnovi kojima ih susjedi zasipaju, kao i nevoljkost policije da istraži i procesuira počinitelje, doveli su ih do toga da danas ozbiljno razmišljaju o tome da kuću prodaju.
“Od prvog dana nismo bili dobrodošli. Kuću smo kupili od zeta iz obitelji naših susjeda. Čim smo mu je platili, priznao nam je da se spasio jer ni on tu nikad nije bio dobrodošao. Kad su nas u mjestu pitali gdje smo kupili kuću i odmah nam rekli da je to osinje gnijezdo jer su naši susjedi poznati kao problematični ljudi”, počinje priču Makira.
“Očito smo kupili kuću na pogrešnom mjestu. A kad kupuješ, nikad ne znaš kakvi su susjedi”, rezignirano će Rasim.
Od 2018. do danas, tri ljeta, sa susjedima nikad mira. Nema što im nisu izgovorili i kako im sve nisu opsovali. Svakog ljeta, svakog dana, a tu bi znali biti i po tri, četiri mjeseca…
“Zvala sam dosad policiju tri ili četiri puta, ali ona se na to ne bi niti osvrnula. Ja želim prijaviti vrijeđanje na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, a u policiji mi kažu da je to ovdje, u Dalmaciji, normalno. Da ljudi nešto takvo kažu, ali da tako ne misle. Ili da je to naša riječ protiv njihove”, čudi se Makira.
Kobni utorak
I onda je došao 13. oktobar.
“Njihov je otac iza kuće palio travu. Bura je rasplamsala vatru, plamen se dizao nekoliko metara uvis, vatra je zahvatila oko petsto kvadrata. Sve se to događalo samo nekoliko koraka od naše kuće. Pozvala sam vatrogasce. Oni su mi rekli da se vatra ne smije paliti na otvorenome do početka studenoga (novembra, op.pr.) i došli su za kojih sat vremena. Kad smo mi ispratili vatrogasce, negdje oko 18 sati, otac i sin nasrnuli su na nas s kolcima u rukama. Zatrčali su se niz put i počeli nas vrijeđati:
‘Đubrad muslimanska, sve ću vas pobiti! Kako ste se usudili zvati vatrogasce! Probošću te kolcem! Izvadit ću vam džigericu! Iščupat grkljan! Što vas Ante Pavelić nije sve pobio, gubo muslimanska! Nećete mirno spavati, zapamtit ćete vi mene’, nabraja žena.
U ruci je držala mobitel i upalila snimanje videa. Na tri snimljena kraća filma vide se tek siluete, ali salva prijetnji i uvreda se dobro čuje.
“Sin se derao prijeteći mom mužu da će ga golim rukama zadaviti i kolcem je udarao po našoj ogradi. Mom mužu koji je tri godine bio u Hrvatskoj vojsci, koji se borio za ovu zemlju! Da će mi telefon razbiti o glavu ako ga ne ugasim. Onda je iz kuće izašla njegova žena i rekla kako ona radi na sudu i da mi ta snimka ne pije vodu. Da to nije dokaz…”, uzrujala se Makira.
“U kući smo imali gošću. Žena se užasnula. Nije mogla vjerovati u to što se vani događalo”, dodaje Rasim.
Makira ovaj put nije htjela odustati. Ušla je i nazvala policiju.
“Prvi put mi je policajac rekao da će provjeriti našu prijavu i da će mi se javiti. Nije se javio. Nazvala sam drugi put. ‘Slabo vas čujem, loša je veza, ništa vas ne razumijem’, odgovorio je. I treći sam put nazvala, pitala hoće li netko doći, a on mi je rekao da sam krivo razumjela svoje susjede, jer kada su mi rekli da nećemo mirno spavati, da to ne znači da će nam nešto napraviti, nego da će možda noću puštati jaču glazbu! Pazite, policajac mi je preko telefona objašnjavao što su naši susjedi mislili reći?”, kaže Makira.
Svi su krivi
Pola sata nakon zadnjeg poziva do njihove je kuće došao mladi policajac. Sastavio je zapisnik, ali nije otišao u kuću susjeda: “Rekao je da se ne usuđuje tamo bez pojačanja. Ubrzo je pojačanje stiglo i policija je odvela oca i sina u postaju. Na odlasku mi je taj mladi policajac rekao da tu itekako ima materijala za kaznenu prijavu. ‘Strašno, da nisam sam čuo, ne bih vjerovao da se ovakve stvari događaju’, dodao je”. napominje Makira.
U policiji su nas sve ispitali. Moje snimke su preslušali, ali ih nisu izuzeli kao dokaze. Na kraju su nam rekli da bi u postaji trebali ostati tijekom noći ako želimo da oni ujutro podnesu kaznenu prijavu. Nismo htjeli jer smo kod kuće ostavili bolesnog psa.
Na to su nam rekli da oni onda neće podnositi kaznenu prijavu, ali da mi to možemo napraviti sami. Policija je cijeli incident na kraju svela na prekršaj, na narušavanje javnog reda i mira u kojem smo i mi sudjelovali, i to kao počinitelji!”, ogorčena je Makira.
Kadići su već sutradan uzeli odvjetnika i podnijeli kaznene prijavu protiv svojih susjeda za prijetnje smrću i govor mržnje: “Bojim li se? Normalno da se bojim! Ja svaki dan moram prolaziti pokraj njihove kuće. Kad sam zvala načelnika i požalila mu se, on mi je rekao da to pustim. Sutradan sam ga zatekla na njihovoj terasi. Poslije sam saznala da je sin koji nam je prijetio lani bio član Općinskog vijeća.”
Šta kažu iz policije?
Zadarska policija je potvrdila da su 13. oktobra “po zaprimljenoj dojavi o narušavanju javnog reda i mira policijski službenici izašli na mjesto događaja” te da su utvrdili kako je “do narušavanja javnog reda i mira došlo između dvije muške osobe u dobi od 67 i 44 godine s jedne te 64-godišnjaka i 54-godišnjakinje s druge strane”.
Protiv svih četvero su podneseni optužni prijedlozi zbog remećenja javnog reda i mira, a protiv 67-godišnjaka i 64-godišnjaka i zbog prekršaja iz čl. 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije.
