PRIJAVA
Piše: Akademik, Aleksandar Knežević
Na više lokacija u Bosni i Hercegovini govori se o potencijalnoj gradnji postrojenja koja bi mogla da imaju značajan uticaj na privredni i društveni razvoj, ali i na okolinu/okoliš/životnu sredinu. Bosna i Hercegovina (dva entiteta) ima dobro okolinsko zakonodavstvo i dobro oposobljene stručne službe u tim ministarstvima. Ali, ipak ima šta dodatno da se kaže.
A posebno su interesantne teme (i) Odlagalište nuklearnog otpada u Hrvatskoj na granici sa BiH i (ii) potencijalni rudnik litija u Sjeveroistočnoj BiH.
Okolina, okoliš, životna sredina
Mada termini okolina, okoliš i životna sredina imaju različita značenja, u praksi Bosne i Hercegovine imaju isto značenje (engl. Environment). Po standardu BAS EN ISO 14001 okolina podrazumijeva prostor od centra organizacije pa dotle dok uticaj te organizacije postoji. Ovi termini se odnose na društvene oblasti, dok termin ekologija spada u prirodne nauke. Ne odnose se ni na emisiju stakleničkih gasova jer oni djeluju globalno.
Prvi korak
Kod analize mogućnosti unošenja novih sadržaja u dati prostor, prvi korak je prihvatanje da se potencijalno postrojenje uklapa u prostorni (eventulano urbanistički) plan datog područja. Tako ne postoji pitanje da li ili ne graditi dato postrojenje nego kako projektovati i osigurati sprovođenje konkretnih mjera zaštite okoline.
Projekat mora u startu pokazivati održivost zamisli, mora biti na liniiji održivog razvoja svijeta i države i uslova datog područja. Prvi dokument koji se radi je studija uticaja na okolinu. Njom se ograničavaju emisije u zrak i vodu u granicama tehno-ekonomskih uslova datog društva, kao i promjene u pogledu kvaliteta atmosferskog zraka i vodenih tokova, takođe biti u granicama tehno-ekonomskih uslova društva. Studija pokazuje i da će se čvrsti otpad tretirati prema pravilima društva.
Međutim, okolinska dozvola ne znači da novo postrojenje neće imati nedozvoljeni uticaj na okolinu. Ono znači da postrojenje može biti okolinski prihvatljivo ukoliko se u daljnjoj proceduri projektovanja i gradnje, te kasnije u eksploataciji osiguraju i održavaju uslovi iz okolinske dozvole. Na bazi Studije uticaja na okolinu, nadležno ministarstvo izdaje Urbanističku saglasnost (dozvolu za lokaciju). Ova saglasnost sadrži okolinske zahtjeve za projektovanje i rad postrojenja.
Da su u projekat uključeni postavljeni uslovi povtrđuje se Dozvolom za gradnju. Na kraju, kada se postrojenje izgradi vrše se garantna ispitivanja i primopredaja postrojenja, te se izdaje Dozvola za upotrebu. Ono podrazumijeva i buduće ispravno vođenje tehnološkog procesa.
Šema uključivanja okolinskih uslova i zahtjeva kod projektovanja, izgradnje i
korištenja energetskih i industrijskih postrojenja, te objekata magistralne infrastrukture
Ugovor o isporuci tehnologije i opreme
Mada se u zakonodavstvu ne spominje, višedecenijsko iskustvo autora ovog priloga je ukazalo na značaj kvaliteta ugovora o isporuci tehnologije i opreme. Dva gotovo jednaka postrojenja u različitim dijelovima Jugoslavije ili samo Bosne i Hercegovine imali su sasvim različite uticaje na okolinu. Isto tako prije i nakon privatizacije prozvodnog postrojenja. Sa jednakim uslovima u dozvolama imala su različite uticaje na okolinu zahvaljujući kvalitetu projektnog zadatka i ugovora, te kvalitetu vođenja tehnološkog procesa.
Isporučioc tehnologije ili opreme ne želi da prevari kupca, ali želi da se ogradi od nekog eventualno neočekivanog događaja koji bi imao nedozvoljeni uticaj na okolinu. To skriveno unosi u ugovor. Dobar investitor, sa druge strane, predvidio bi i takve uslove i unio ih u opštem obliku u ugovor. Tada bi isporučilac tehnologije i opreme bio – za isti novac – oprezniji i više komunicirao sa kupcem.
Aktuelno
U Bosni i Hercegovini su aktuelne teme: (i) Odlagalište niskoradioaktivnog otpada u Hrvatskoj na granici sa Bosnom i Hercrgovinom i (ii) potencijalna gradnja rudnika litija u Loparama, u sjeveroistočnoj BiH. Radi se o specifičnim projektima. U slučaju odlagališta radioaktivnog otpada ne radi se o kontinualnim emisijama jonizirajućeg zračenja, kao što je to na primjer slučaj sa emisijama iz termoelektrana. Radi se o predviđanju mogućih akcidenata sa nepovoljnim posjedicama, njihovog vrednovanja (umnožak vjerovatnoće i intenziteta) i reagovanja u realnom vremenu i to u dvije države. Na ovakvim projektima nemamo iskustva što se vidi na čudnim reakcijama nadležnih i onih koji se prave nadležnim u oba entiteta.
U slučaju rudnika litija radi se o činjenici da otvaranje rudnika nije predviđeno prostornim planom, niti se taj projekat uklapa u prostorni plan datog područja. Dodatno, radi se o mogućem djelovanju na teritoriji dva entiteta. Tako taj projekat traži izmjenu prostornog plana.
Autor ovog priloga ne izjašnjava se, niti će se ikada izjasniti da li je ili nije pristalica otvaranja rudnika litija u Loparama. Na građanima datog područja, vlasti u Republici Srpskoj je da se izjasne. U slučaju da se izjasne za otvaranje ovog rudnika, treba da se izjasne i vlasti Federacije BiH po istom mehanizmu kao što vlasti u BiH treba da se izjasne o projektu odlagališta nuklearnog otpada u Republici Hrvatskoj.
Rudnik litija – značajan konflikt interesa u prostoru
Prema informacijama koje stižu, do sada su po pitanju otvaranja rudnika litija u Loparama napravljene ozbiljne greške u koracima od strane vlasti u entitetu Republika Srpska. Stoga je potrebno izvršiti određeno prestrojavanje. Prema metodologiji OECD-a, koja je osnov za okolinsko zakonodavstvo Evropske unije, problemu bi trebalo pristupiti u dva koraka. U prvom koraku usaglašavaju se stavovi najmanje četiri sdionika (zainteresovane i pogođene strane). To su: (i) prostorni planeri, (ii) stručnjaci za datu privrednu granu (u ovom slučaju za eksploataciju litija), (iii) građani i (iv) ekologisti (oni koji su zainteresovani za zaštitu prirode). Svako od njih treba da ima svoju viziju razvoja, specifično za datu sredinu i svoj prijedlog daljeg razvoja. To su pristupi, nazovimo ih: A, B, C i D. Ovi sudionici odgovaraju na specificiranih šesnaest pitanja. Kod nekih pitanja potrebno je da zajednički dolaze do odgovora. A kod nekih pitanja odgovore daju samostalno, ne znajući – u tom trenutku – šta su drugi odgovorili.
Na kraju svaki sudionik iznosi svoju viziju razvoja rangirajući predložene modele razvoja. Na priimjer, jedan sudionik se izjašnjava za redosljed B, C, A i D, drugi za A, C, D i B, itd. Pravilo je da pri tom niko ne smije da kaže da je protiv neke verzije viđenja razvoja, nego da kaže za šta jeste i da dâ svoj redosljed prioriteta.
