PRIJAVA
Za Visoko.co.ba piše Melika Trako
Koliko dugo i gdje igraš folklor?
“Folklor igram od 2009. godine. Prve korake naučila sam kod gospodina Nusreta koji je držao privatne probe. Kasnije, 2010. godine prebacila sam se u KUD “Visoko” u kojem igram i danas.”
Kako kaže Nejra, krenula je na folklor na nagovor svoje mame. Ali, kasnije, to se počelo pretvarati u ljubav i zadovoljstvo.
“Veliki doprinos tome je i to što sam vrlo mlada postala trenerica mlađem, dječijem ansamblu”, rekla je Nejra.
Kako si postala trener mlađim generacijama?
“Sve se desilo spontano. Na neki način nisam ni razmišljala o toj poziciji u KUD-u, bar ne u četrnaestoj godini kada sam pomalo počela voditi probe mlađima, mijenjati svoju koreografkinju. Imam ogromnu potrebu da kažem njeno ime, a to je Lejla Sarač bez koja ja, vjerovatno, ne bih bila ovo što sam već skoro pet godina u ovom društvu. Ona je prepoznala kvalitet u meni, ozbiljnost da ja, dijete, vodim dječiji ansambl. Na tome sam joj neizmjerno zahvalna.
Rad je uslijedio tek nakon toga i traje i danas. Kroz ovih skoro pet godina radila sam više na psihičkoj spremnosti da podnesem vršnjačke ljubomore i raznorazne komentare, ali i na izgrađivanju sebe kao ličnosti. Svaki posao za sobom vuče upornost, volju i želju ka realizaciji istog. Sve to sam, zapravo, imala i zato i jesam postigla ovakav uspjeh.”
S obzirom na to da je riječ o različitim starosnim kategorijama kod djece koju trenira, pitali smo Nejru koliko je, zapravo, teško raditi sa djecom.
“Ponekad nije jednostavno naučiti dijete nečemu s čim se susreće prvi put u životu, ali moja ljubav prema radu i samoj djeci daje mi olakšanje u tome. Važno je znati prepoznati za šta je jedno dijete sposobno, koliko mu treba vremena da bi usvojilo određenu igru ili taktiku, ali i biti tu prvo kao prijatelj pa tek onda kao trener.”
Svaki nastup nosi posebnu čar i emociju. Od mnogobrojnih nastupa Nejra izdvaja putovanje u Tursku sa dječijim ansamblom kao najdraže.
Idući nastup koji slijedi Nejri i svim ansamblima KUD-a “Visoko” je godišnji koncert “Bosna je ćilimom zastrta” koji će biti održan 14. decembra.
Da li je teško uskladiti sve obaveze: škola, folklor, privatne obaveze?
“Bit ću iskrena i reći da ponekad stvarno jest. Školske obaveze znaju biti itekako zahtjevne u jednoj sedmici, a u kojoj ja imam svoje tri probe i četiri probe dva dječija ansambla čiji sam rukovodilac. Pri tome, naravno, želim izaći u grad, prošetati i družiti se. Međutim, sve to stižem, kako-tako. Ponosna sam na sebe i svoju aktivnost koju samo rijetki moji vršnjaci imaju.”
Nejra je učenica pedagoškog izbornog područja pa tako svoje znanje koje stječe u školi koristi i na probama. Pedagogiju primjenjuje u svim segmentima života, kako privatno, tako i na probama sa djecom.
“Dok vodim jednu probu, ja sam na neki način i odgajatelj svakom djetetu, neko od koga će oni nešto novo naučiti”, kaže Nejra.
Našoj Nejri želimo mnogo novih uspjeha, nastupa i naučenih igara u budućnosti.
*Tekst autorice Melike Trako nastao je u okviru projekta “Omladinski novinari na putu ka profesionalnoj karijeri”, koji zajednički realiziraju Udruženje za socijalni, kulturni i kreativni razvoj “Zora” iz Zenice i redakcija portala Visoko.co.ba.
Projekt je podržan od USAID-ovog Programa za osnaživanje nezavisnih medija (IMEP), a kojeg implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i Otvorena mreža.
Visoko.co.ba/Melika Trako
