PRIJAVA
Nakon temeljnih priprema, operacija “SANA 95.” započela je 13. septembra 1995. godine, tačno u 6 sati ujutro.
Već u 6 sati i 30 minuta, snage Armije Rebublike Bosne i Hercegovine probile su neprijateljsku liniju takozvane Vojske pobunjenih bosanskoh Srba i MUP-a Srbije odbrane na nekoliko mjesta. Iza ponoći, tačnije u 1 sat i 10 minuta, jedinice 502. viteške brdske brigade ušle su u Bosanski Petrovac, a nastavak dana iskorišten je za čišćenje terena i likvidiranje i zarobljavanje razbijenih neprijateljskih snaga srpskog agresora.
U Bosanskom Petrovcu zaplijenjene su velike količine naoružanja, municije, artiljerijskih oruđa, materijalno-tehničkih sredstava, ratne tehnike i opreme.
Početak borbe
Nakon kraćeg odmora, 16. septembra 1995. godine preneseno je naređenje komandanta Petog korpusa, generala Atifa Dudakovića, da se forsiranim maršom krene prema Ključu. Jedinice su motornim vozilima u marševskoj koloni upućene ka Ključu. Prema tom gradu krenuli su i pripadnici 510. oslobodilačke brigade koji su vodili uspješne borbe na prvcu Begova Glava – Veliki Ljutoč – Dubovsko – Vrtoče – Bosanski Petrovac. Pripadnici 510. oslobodilačke brigade na čijem je čelu bio komandant Amir Avdić pješačili su punih 11 sati i prešli blizu 40 kilometara, sve vrijeme vodeći borbu sa neprijateljem.
Dolaskom u Krnjušu, ova jedinica osiguravala je lijevo krilo, čime je omugućeno napredovanje 517. slavne brdske brigade prema Sankom Mostu, a 510. slavna i 501. slavna brdska brigada krenule su prema Ključu. Nakon žestokih borbi na Laništu, u Velagićima i u Pudinom Hanu, oko 21.00 sat jedinice 501. i 510. brdske brigade pobjedonosno ulaze u Ključ. Vremena za slavlje nije bilo, već narednog dana u ranim jutarnjim satima 510. slavna brdska brigada u borbenom poretku kreće ka Sanskom Mostu. U donjim Ramićima razbijena je četnička Zvornička brigada, a žestoke borbe vođene su i u rejonu Krasulja, a nakon njihovog oslobođenja na red je došlo i Vrhpolje.
Ključko-sanski borci pobjedonosno su se vraćali u svoj zavičaj. Sanski Most je bio tu – tik pred njima. Svjesni snage jedinica Petog korpusa Armije BIH, pripadnici takozvane Vojske pobunjenih bosanskih Srba su u rejonu Sanskog Mosta organizoirali odbranu. Nešto prije dolaska snaga Armije Republike BiH u rejon Vrhpolja, agresorske snage uspjele su minirati most u Vrhpolju i time usporiti napredovanje jedinica Petog korpusa.
Sastanak krajiških generala – Dudakovića i Alagića
Vrijeme do oslobođenja Sanskog Mosta počelo se mjeriti minutama. Naime, usiljenim maršom iz srednje Bosne preko Drvara stizala je već legendarna 17. viteška krajiška brigada iz sastava Sedmog korpusa Armije BiH. Približavao se trenutak fizičkog spajanja dva najslavnija korpusa Armije BiH – Petog i Sedmog; dvojice legendarnih krajiških komandanata i generala – Atifa Dudakovića i Mehmeda Alagića.
19. septembra 1995. godine komandant Sedmog korpusa Armije BIH, general Alagić, izdao je naređenje za marš u pravcu Bosanskog Petrovca 17. viteškoj krajiškoj brigadi pod komandom majora Sakiba Forića. Formirana je kolona od 125 motornih vozila i krenula pravcem Travnik – Novi Tavnik – Bugojno – Kupres – Livno – Bos.Grahovo – Bos. Petrovac.
I pored zadržavanja kolone ispred Kupresa i Drvara jedinica je u Bosanski Petrovac stigla u 23.00 sata 20. septembra 1995. godine. Hrvatsko vijeće obrane se suprostavljao odluci generala Alagića da preko teritorija pod njihovom komandom uputi svoju jedinicu za Bosansku krajinu. Bilo je i prietnji da će kolona biti izložena topničkoj vatri. Komandant Sedmog korpusa bio je čvrst u svojoj odluci. Smotru jedinice izvršio je 20. septembra 1995. godine u Bosanskom Petrovcu komandant Petog korpusa Armije RBiH, general Atif Dudaković. Smotra je izvršena u 12 sati, a raport je predao komandant 17. viteške krajiške brigade, major Sakib Forić.
Nakon smotre, jedinice ove brigade upućene su u rejon razmještaja. Nakon teških borbi sa neprijateljskom vojskom i oslobođenja Bosanskog Petrovca i Ključa, osjetio se zamor kod boraca Armije Republike BiH. Komandant Sedmog korpusa Alagić, izdao je naredbu da kompletna 77. divizija izvrši pripreme za prebacivanje svojih snaga u Bosansku krajinu. Također, izdana je naredba za pripremu 308. brigade, a potom je traženo od komandanta Armije RBiH, generala Delića, da se u pravcu Bosanske krajine upute i dijelovi snaga iz ostalih korpusa Armije RBiH. Dijelovi iz ostalih korpusa Armije RBiH po dolasku u Bosansku krajinu, potčinjavaju se Sedmom i Petom korpusu (Prvi, Drugi, Treći, Četvrti korpus). Gardijska brigada i jedinice “Crni Labudovi”, koje su bile pod neposrednom komandom Generalštaba Armije RBiH. U završnim pripremama za operaciju “Sana 95”, general Alagić je bio jedan od članova tima, koji su usaglašavali borbena sadejstva sa dijelovima Hrvatske vojske i HVO.
Period od 18.9. do 10.10.1995. godine, karakterističan je po tome da su agresorske snage svim raspoloživim ljudstvom uz angažiranje artiljerije i oklopno-mehaniziranih snaga pokušavali sve vrijeme zaustaviti nadiranje jedinica Armije RBiH. Zajedničkim dejstvima, jedinice 502. viteške brdske brigade, Prve Gardijske i 510. oslobodilačke su 9.10.1995. godine, žestoko udarile pravcem Banjići – Smajino Brdo – Donji Dabar – Sanski Most. Napadna djelovanja odvijala su se prema planu i agresorska vojska je bila prinuđena na povlačenje, a jedinice Armije RBiH pristupile su završnim fazama oslobođenja grada i gonjenja neprijatelja, čije su se snage povlačile u neredu. U Pilipovićima je došlo do fizičkog spoja 502. viteške brdske brigade i Prve Gardijske brigade Generalštaba Armije RBiH i ove dvije jedinice zajedno silovito kreću ka Sanskom Mostu. Veliki udio u ovom napredovanju snaga ARBiH, dali su artiljerci Petog korpusa.
Ulazak u Sanski Most
Bježeći od Armije Republike Bosne i Hercegovine, koja je nadirala prema Sanskom Mostu, pripadnici tzv. Vojske pobunjenih bosanskih Srba i MUP-a Srbije su minirali most na rijeci Sani između Tomine i Vrhpolja kako bi ih tako zaustavili u silovitom napredovanju. To im nije uspjelo.
Neprekidno vodeći borbe, uvečer 9. oktobra 1995. godine oko 23:30 sati, dijelovi 502. viteške brdske brigade i BVP-a Petog korpusa prešli su most na rijeci Sani i ušli u centar grada. Neprijatelj je još pružao žestok otpor iz gradske pošte, međutim, ne dugo. Neposredno nakon oslobođenja grada, sa drugih pravaca, vodeći neprekidne borbe, pristižu i drugi dijelovi jedinica iz sastava Petog i Sedmog korpusa Armije RBiH. Obavještajni podaci govorili su da su stvoreni preduslovi za oslobađanje Bosanskog Novog, Prijedora, Bosanske Gradiške, Bosanske Kostajnice i Banja Luke. Dejtonski mirovni sporazum spasio je agresorske snage od konačnog poraza.
Izvor: Historija.ba/tvsensor.com
