PRIJAVA
Inicijativa ministra pravde Bosne i Hercegovine Josipa Grubeše za pooštravanje krivičnih sankcija za najbrutalnije izvršena krivična djela i uvođenje doživotnog zatvora bez uslovnog otpusta otvorila je debatu u bosanskohercegovačkim pravnim krugovima.
Da li eventualni “Lanin zakon” može zaustaviti spiralu monstruoznih zločina kojima gotovo svakodnevno svjedočimo u našoj zemlji?
Tragičan događaj
Ministar Grubeša, potaknut nasilnom smrću 19-godišnje Lane Bijedić, formirao radnu grupu u čijoj je nadležnosti izmjena Krivičnog zakona u cilju pooštravanja kazni za najbrutalnije izvršena krivična djela usmjerena protiv djece, žena, starijih i nemoćnih osoba.
Istaknuo je kako je dužnost države da spriječi ovakve i slične slučajeve u budućnosti.
“Žao mi je što se morao dogoditi jedan ovako tragičan događaj da bi nas potaknuo da pooštrimo kazne za neka kaznena djela, ali smo svakako izvršili više analiza i studija koje su pokazale opravdanim ovakve mjere”, poručio je ministar Grubeša.
Istovremeno, naveo je kako se nada da će “BiH odreagirati kao i njeni susjedi” u cilju sprečavanja izvršenja ovakvih i sličnih zločina koji potresaju društvo u cjelini, pa i uvesti kaznu doživotnog zatvora, ako je nužno.
Struka ima podijeljena mišljenja. Ugledni bh. advokat Asim Crnalić kaže nam da je Krivični zakon BiH dovoljno strog da se kazne počinitelji svih krivičnih dijela, pa i onih najtežih.
“Četrdeset i pet godina dugotrajnog zatvora kazna je koja je gotovo pa ravna doživotnoj robiji koja se sada predlaže kao najstrožija kazna. Inače s pravni teoretičari, pravni analitičari, koji su se bavili odmjeravanjem kazne, došli do zaključka da prijetnja strogim kaznama ne smanjuje broj krivičnih dijela. Tako da to nije rješenje koje bi bilo dobro za našu državu. Jer, ako nekome odredite doživotnu kaznu zatvora, vi ćete u vremenu od 60-70 godina brinuti o njemu, hraniti ga, a ništa time niste postigli. Svrha kažnjavanja jeste prevencija, da možete prevaspitati počinitelja krivičnog djela itd. A kad je u pitanju doživotna kazna – ona je odgovara osnovnim ciljevima koje postavlja Krivični zakon“, kaže Crnalić za Radiosarajevo.ba.
Advokat i profesor prava na sarajevskom IUS-u dr. Kenan Ademović podsjeća da je sličan zakon donijela Srbija nakon jednog monstruoznog zločina. Riječ je, naravno, o “Tijaninom zakonu“.
“Ja načelno jesam za doživotni zatvor za počinitelje takvih svirepih ubistva. Međutim, ovdje postoji problem Evropske konvencije o ljudskim pravima, jer ona govori o dugotrajnom zatvoru. Sada se postavlja pitanje da li se dugotrajni zatvor se može podvesti pod zatvor doživotnog karaktera“, govori Ademović.
Generalne prevencije
Država očito želi poslati poruku izvršiteljima najtežih krivičnih dijela. Da li ta poruka može biti adekvatna? O tome advokat Crnalić kaže:
“Pogledajte, za okorjele kriminalce teško je poslati poruku koju će oni prihvatiti i koja će utjecati na to da se oni promijene. Naravno, svaka kazna ima djelovanje generalne prevencije. Jer, svaki normalan čovjek, a među kriminalcima – osim što su zločinci – ima dosta ljudi da su svjesni svojeg ponašanja i koji se boje kazne. Tako da je kazna od 45 godina koju mi imamo i koja se rijetko izriče, dovoljna i najtežim kriminalcima, da izvuku određenu pouku iz toga, ako bi razmišljaju da počine i najteža krivična djela“, navodi Crnalić.
Dr. Ademovića smo pitali da li se, prema njegovom mišljenju, oštrim sankcijama mog prevenirati najteži oblici kriminaliteta.
“Što se tiče Krivičnog zakona i krivičnog postupka, mi imao generalnu prevenciju i tzv. specijalnu prevenciju. Smatram da zbog ovakvih krivičnih djela koja se dešavaju sve češće, a svaki dan imamo ubistva, da bi se uvođenjem doživotnog zatvora se vjerovatnp dobilo i na to generalnoj prevenciji i da bi imalo pozitivan efekat“, zaključio je Ademović.
Radiosarajevo.ba
