PRIJAVA
Mirza Silajdžić je u svom 22 godine dugom životu uspio preći put od doma za djecu bez roditeljskog staranja do karijere frizera s vlastitim salonom u Mostaru, gdje važi za jednog od najboljih u svojoj struci.
Nakon što je ispekao zanat, uz pomoć prijatelja Miroslava Marijanovića zasnovao je radni odnos u prestižnom salonu “Red Carpet”, a nakon izvjesnog vremena odvažio se i kreditno zadužio te kupio stan u mostarskom naselju Zalik.
Dio djetinjstva proveo je u domovima u Sarajevu, potom šest godina u hraniteljskoj porodici te kasnije i dvije godine u jednom od mostarskih domova. Četvrtog dana njegovog života biološka majka Mirzu je ostavila u jednom od sarajevskih domova za nezbrinutu djecu.
“Po rođenju i odrastanju nisam Mostarac, ali sam u ovom gradu našao sreću. Dospio sam u dom, a nakon završetka srednje škole imao sam sreću i upoznao Miroslava koji je kod mene prepoznao želju za uspjehom i pomogao mi u profesionalnom i privatnom životu. Zahvalan sam mu kao i svim drugim ljudima koji su mi pomogli na bilo koji način da bih bio to što danas jesam”, kaže Mirza u razgovoru za AA.
Tokom odrastanja imao je želju upoznati biološke roditelje. Otac je pristao pa su se jednom susreli i razgovarali, ali je nažalost odmah dao doznanja da ne želi dalji kontakt. Biološka majka Mirzu nije željela vidjeti.
Dio djetinjstva proveo je u hraniteljskoj porodici u jednom sarajevskom naselju pa upravo ženu koja ga je bila usvojila i danas smatra drugom majkom, bez obzira što odavno ne živi pod njezinim krovom. Nakon šest godina provedenih tu, Mirza se vratio u dom, jer je shvatio da bi to bilo najbolje po njega i ukućane, ne mijenjajući odnos prema hraniteljima.
“Šest godina sam proveo u toj porodici, ali sam bez obzira na toplinu i dobrodošlicu u jednom trenutku shvatio da je vrijeme da odem. To nije značilo da se mijenja odnos prema njima, koji je uvijek dobar i koji će takav i ostati”, govori Mirza.
Život u domovima za nezbrinutu djecu prema njegovim riječima je važan prije svega zbog zaštite koju nudi djeci bez roditeljskog staranja, ali to kako kaže, ipak nije put koji vodi ka osamostaljenju.
“Radnu naviku stekao sam u hraniteljskoj porodici. Dosta se radilo i usput učilo. Naučio sam da zdravlje ulazi na usta i od tada znam razlikovati zdravu od nezdrave hrane. Imali smo kokoške, uzgajali smo razne vrste povrća”, prisjeća se Silajdžić, koji je u tom period naučio i kuhati, što mu danas koristi.
“Ne samo kuhati… Shvatio sam da ipak o sebi moram najviše brinuti sam i da to drugi ne žele, ne mogu ili neće. Otad peglam, čistim, pripremam zimnicu… Tada sam postavio pred sebe i životni cilj, koji se danas ostvaruje. Znam da ništa ne pada s neba, zato sam uporan, hrabar i skroman”, kaže na kraju Mirza.
