PRIJAVA
Kad god se duša pretrpa iskušenjima, tugom, poželim otići u Meku. I elhamdulillah, Allah me i pozove. Ne volim ni plakati ni tugovati džaba, nego tako skupim svojih tegoba, vaših želja i dova, i odem Onome koji me čeka uvijek. Tamo olakšam dušu, dovim za vas, a subhanallah, zaboravim na moje brige…tako mi sve bude potaman, da i ne osjećam to radi čega sam došla. Plačem ja, ali od sreće i zahvalnosti. I ne nalazim nista dunjalučko na šta mogu da se požalim, osim na moju slabost, nemoć i grijehe.Ne znam da li je sreća sto osjećam ljubav Gospodara, ili što se toliko nadam njegovoj milosti i oprostu, ili što ja Njega ovoliko volim. Ma, sve se sastane. Od sreće, do jakog bola koji prožima grješnu dušu, kad se prisjeti samo nekoliko grijeha. A koliko je onih grijeha koje smo skroz zaboravili, a oni stoje zapisani i čekaju…podari nam Allahu milost da se pokajemo za svaki grijeh i primi naše tevbe. Više volim da dovim za druge. Sebi, iskreno dovim da Allah kaže, idi oprostio Sam ti… Firdews ya Rabbi! A sve što me dovede do toga inšallah hajr je. Tako da odavno nemam konkretnih dunjalučkih želja. Allah će to najbolje uredit i uputit me na ono čime će biti zadovoljan. I, stojim tako, danas, gledajući u one sretne koji tavafe, trazeći od Allaha dobro i dunjaluka i ahireta. Već uveliko uplakana, subhanallah, kao da se vratih stoljećima unazad i tako jasno zamislih Poslanika s.a.w.s. i njegove ashabe kako trpe ružne uvrede od Mekelija, samo zato što vjeruju u jednog Boga, pored istog Bejtullaha. Ugledah Miljenika kako mu na glavu baciše iznutricu, samo zato sto je pokoran Allahu, i najbolju od najboljih Fatimu r.a., djevojčicu, kako plače, skida s njeg nečist i suprotstavlja se mušricima. Vidim iskrenog Ebu Bekra, pretučenog, braneći najboljeg insana koji je kročio na zemlju. Modar, a pita kako je Resulullah, ne želeći okusit ni zalogaj hrane ni vode. Vidim spletke koje se kuju protiv Allaha i Allahovog Poslanika,planovi za ubistvo, protjerivanje. Plač je već prešao u ridanje, okreće se svijet oko mene, gledaju, vjerovatno misle kakva li je njena muka, kakav zulum trpi, za čim toliko žudi?A mene boli zulum koji su činili onome kojeg je Allah poslao da nam bude uzor. Boli me svaka njegova bol koju je pretrpio, boli me svaka ružna riječ njemu upućena, boli me i svaka želja da mu se učini nažao. Boli me, i subhanallah, zamišjam sebe kako trčim da mu pomognem kod Kabbe, kako ga branim želeći dati život za njeg, a opet , žaleci sto ne bih živjela u njegovom vremenu ako bih dala život. Žudim za društvom Poslanika a.s., i njegovim ashabima, za ashabijkama. Žudim da im kažem da me bole njihova iskušnja i da im se divim. Divim se i priželjkujem njihov iman, njihovo društvo u Firdewsu. Želim sastanak kod Havda, želim Kevser u Dzennetu… Gledam, mnoštvo ljudi i žena tavafe…mirni, komotni u svemu, niko ih ne vrijedja, ne udara. Nema porodice Jasirove koja dade živote… zato sto se ne odrekoše Allaha i Muhammeda s.a.w.s. Nema ni Bilala kojeg izmučiše mušrici ali on ne odustade. Veli Bilal r.a. EHADUN EHAD! I odustali su Allahovi neprijatelji. Ne mogu uništiti ono što je Allah postojanim učinio u prsima. Nema ni hrabrog i čvrstog Omera ibn Hattaba, a kako bi nam trebao…Ya Rabbi, sve ih vidim i osjetim… žalim Ti se na svoju nemoć, žalim se na manjak svega onoga što bi Ti htio da se nadje kod mene u mnoštvu , ono što je imala najbolja skupina muslimana. Od dunjalučkih želja- Firdews ya Allah
